𝐁𝐞𝐬𝐦𝐫𝐭𝐧𝐚 𝐁𝐞𝐚𝐭𝐫𝐢𝐬

Treće poglavlje

„Polako otvara oči. Kada se razbudi i dođe sebi možete ići kući." - čula je glas doktora u pozadini, a zatim joj se i prikazala mutna slika majke i oca kako sjede pokraj nje. Na samu pomisao da je član porodice koji je varao njenu majku i napustio ćerku, istog trena se uspravila i protrljala oči. Pred njom se ukazao znatno bistriji pogled, ali nije mogla ni riječ da izusti, već se našla u rukama svoje majke Džejn. Takav zagrljaj nije primila od nje dugi niz vremena. Zadnji put kada je ikakvu istinsku ljubav osjetila bilo je prije nego što je prošpijala oca i rekla da ga je vidjela sa drugom ženom. Nije znala ko se više drao. I da li je uopšte trebala da postupi tako ili nekako drugačije. Mada, od tog momenta je niko nije gledao istim očima. Džejn se udaljila, uprkos tome što je mislila da joj i dalje pruža istu količinu pažnje, dok se otac; Majk distancirao. U proteklih dvadeset i četiri mjeseca nije uspio ni da joj čestita rođendan kako doliči. Zaboravila je kako zvuči i koja mu je boja glasa. To je bila tužna istina koju je odbijala ikome da priča. Stidjela se pomisli da je porodicu koju je uzdizala do nebesa isto tako srušila zbog očeve nepažnje, brzopletosti i nezainteresovanosti.

„Jesi dobro?" - oglasio se Majk, a ona klimnu glavom. Uputila mu je kiseo osmijeh i pokazala ka vratima.

„Sad možeš da ideš. Kladim se da imaš bitnijih poslova." - ne čekajući odgovor, ustala je iz kreveta i navukla papuče koje su joj donijete iz kuće. Protresla je kosu i žaleći pogledala majku koja je bila očajna. Suzdržavala se da ne zaplače i time iskaže slabost i trunku nedostajanja jer muž nije s njom kao u dobre stare dane koji su za Beatris izblijedili onog podneva kada je ugledala prevaru.

„Nemaš pravo da se ponašaš tako prema meni." - izustio je, a ona ga sa nevjericom pogleda ispod oka. Ovo nije isti čovjek koji se igrao sa njom i pričao joj o ljepotama širom svijeta i bajkama koje ožive dok sanja svaku noć.

„A ti nemaš pravo išta da mi prigovaraš. Otišao si i ostavio nas same."

„Beatris, dosta." - upozori je majka

„Zašto ga braniš? Ovo je čovjek koji te je napustio da se sama staraš o meni i zarađuješ za potrepštine koje su neophodne." - ljutita i tužna zalupila je kako je izlazila iz sobe, pa iz bolnice. Ovo što se sada odigralo smatrala je da je bilo totalno neophodno. Nije željela da se opet suoči sa tatom. Štaviše, mislila je da ga više nikada neće vidjeti. Kroz vrijeme koje je prošlo, njen otac nije bio u stanju ni jedan jedini put da je nazove ili nađe vremena da joj se posveti i pokaže da mu je i dalje stalo do nje. Bitnije su mu bile nove, kratkotrajne veze i  nezadovoljstva nego sopstveno dijete. Ta pomisao je razarala. Ubijala je u pojam i nije joj davala mira. Kao što joj nije davala ni vrućina koja je njene obraze pretvorila u paprike.

„Treba li mladoj dami prevoz?" - oglasio se stariji čovjek iz auta, a ona obrisa znoj sa čela i pogleda u njega. Bio je pretučen. Usna mu je imala posjekotinu, a na glavi se nalazilo nekoliko šavova.

„Nezgoda na poslu." - odgovorio je na njeno nepostavljeno ali očigledno pitanje, pa otvori svoje vozilo. Beatris uđe unutra,  svjesna da nešto nije kako treba. Mada, od svega prethodnog što se izdešavalo smatrala je da njeni instikti nisu toliko bitni u datom trenutku.

„Ja ću vas navoditi do kuće. Hvala što ste se ponudili da me prebacite." - uljudno je rekla, a čovjek je pogleda i nastavi da vozi. Nikakva komunikacija nije bila među njima. Išli su u miru i svega pet minuta je dijelilo do kuće, ali ovaj promijeni smjer. Skrenuo je ka totalno suprotnim putem.

„Izvinite, trebali smo lijevo da pođemo. Vi idete desno." 

„Moram da završim nešto prvo. Trebaće mi tvoja pomoć." - nakon te izjave je zaključao kola, a ona se preplaši. Nije znala u šta se uvalila. Ponijeli su je bijes i razočarenje, kao i bol u predjelu glave od pada. Nije imala vremena na pretek za razmišljanje. Već bješe došli ispred zapuštene, male kuće na kraju totalno suprotne ulice. Nepoznati je ščepao za ruku i poput zatvorenika je vodio ka unutra, smješajući je na dvosjed. Pred njom se tada ukazala svezana prilika sa trakom preko usta. Imala je braon razbarušenu kosu i oči boje meda. Izgledao je hladnokrvno. Nije htio ni da pogleda u njih. To je ukazivalo da nije ni primijetio da se pored ove psihopate nalazi nasamarena djevojka.

„Posao ti je da motriš na njega dok sam van grada. Ako ga oslobodiš ili pokušaš bilo šta glupo, ubiću te isto onako kako sam planirao kada sam ti provalio u kuću." - na spomen toga se zaledila od straha, a onda pokušala da istrči iz kuće i zovne policiju, nego je završila leđima bačena na pod.

„Bez gluposti. Mislim da sam bio jasan." - nakon toga joj je udario šamar, a ona poče tiho da jeca. Tek što je izašla iz bolnice osuđena je da trune u ovoj prokletoj kući.

„Poremećen si i nemaš nikoga, vidi se." - počela je da ga izaziva, a on je podiže sa poda i držeći je za vrat pribi uza zid.

„Nemaš ti pojma, lujko. Prestani da izvodiš krivine da te odmah ne bih udavio." - na to se prilika sa stolice oglasi, ali nedovoljno razumljivo jer je bio spriječen da priča. Bio je tako dobro zavezan da nije bilo sile da se izvuče.

Puštajući Beatris da klizi niz zid, a potom naglo padne, napustio je prostoriju i zaključao ih da trunu u četiri zida. Od panike i gadosti je povratila nasred parketa. Jedva je ustala i makla traku momku sa stolice, a on je zabrinuto pogleda. Nešto je u njegovom pogledu smirivalo. Nije se plašila kao prije. Koliko god ironično zvučalo, osjećala je da će se izvući iz ove situacije.

„Izbaviću te odavde kako znam i umijem. Samo diši." - zaštitnički reče, duboko u sebi misleći da je sve njegova krivica jer je nedužna djevojka zatvorena sa njim. Da je sve ovo zbog njegove nemarnosti. Beatris klimnu glavom, isuviše umorna da o bilo čemu misli. Sekund je dijelio da utone u san kada krajičkom oka vidi uzdignutu dasku plafona, otkrivajući par stvari kako viri iz njih. Šta god je bio njihov kidnaper, zasigurno je znala da je amater. Očigledno su gledali iste dokumentarce o ubistvima.

„Mislim da imam rješenje." - rekla je sa mrvu nade, nadajući se da je predosjećaj oko svega ovoga stvaran i da će ubrzo ugledati svjetlost dana.

Nagli preokret! Uživajte u poglavlju. Do sljedećeg čitanja <3