Šesnaesto poglavlje

17 4 19
                                    

Novo jutro je svanulo. Ovoga puta se probudila sama, bez Zejna. Imala je noćne more nalik epizodama, kojih se izjutra nije ni sjećala. Presvukla se i umila, pa laganim koracima otišla da tumara kroz kuću, ne bi li našla plavokosog. Nije se trudila mnogo. Čula je povišen ton i zmijski, dobro poznat smijeh.
Došavši tamo, zatekla je Zejna i Grejs, poptuno različitih raspoloženja. Prvi je bio iznerviran, otresit i nestrpljiv, dok je ova bila toliko srećna da je počela da misli da je sve samo odlična gluma.

„Pozvana sam na bal kao pratilja Zejna Ledžera." - šok. Nevjerica i pokušaj držanja bezličnog izraza lica. Ako išta nije očekivala, onda je to zasigurno bilo ovo.

„Ma je li? Fino." - bilo je sve što je u tom trenutku mogla da kaže. Uzela je parče hleba i stavljala male zalogaje u usta. Možda mu, na kraju krajeva, Grejs nešto znači. Nju to svakako ne bi trebalo da zanima. Ko su oni da joj uopšte budu u mislima?

Završavajući svoje parče, koje je ionako na silu pojela, izašla je na svjež vazduh i udahnula duboko.

„Treba li vam pomoć, gospođice Kolins?" - obrati joj se Tejlor, koji nije imao preko trideset godina. Po njegovom izrazu lica, djelovao je kao da ne želi da bude na poslu.

„Ne treba. Mada, ti se činiš kao neko kome treba."

„Zbog čega?"

„Facijalnih ekspresija. Imate li nešto mimo ovoga danas?" - to je to. Znala je da će sada progovoriti. I koliko god to bilo ružno, morala je iskoristiti.

„Žena mi sjutra ide u bolnicu. Trudna je. Meni nije dozvoljeno da noćas ne odradim smjenu zbog bala." - čuvši da je riječ o oženjenom čovjeku sa trudnicom, osjetila se ružno. Trebao bi biti sa njom kada su joj najteži trenuci. Žene su pravi borci.

„Tejlore, čestitam. Muško ili žensko?" - sva se raznježila kada je u pitanju novopečeni tata, ali se i zgrozila kada je shvatila da ima itekako rizičan posao. Kamo sreće da je njena porodica opstala. Tada bi možda mogla da ga posavjetuje, ali je ovako bila bez ikakvih riječi. Jedino što je mogla jeste da zgrabi priliku i da je ne protraći.

„Žensko. Nazvaćemo je Selena." - tek tada je primijetila suzu u njegovom oku. Zaista je želio da bude tamo i bude podrška. Stoga, više nije bilo vremena za gubljenje.

„Predložiću ti jednu ideju, ali ostaje među nama." - klimanje glavom. Potvrda i uvjerenje u njegovim očima. Znak da počne da govori i nada se da će njena misao dobiti na značaju.

***

Zakopčavanje crvene haljine sa dubljim dekolteom. Stavljanje ogrlice, te puštanje kose da polako pada na leđa. Popravljanje šminke i nanošenje crvenog, jakog karmina na usne. Obuvanje štikli, a zatim izlaženje iz kuće. Tejlor je, nakon što joj je obezbijedio preobuku za večerašnji bal, čekao u kolima da je prebaci, nakon čega bi pošao kod svoje žene.

„Potrudi se da ne dobijem otkaz." - rekao je obazrivo, a ona klimnu glavom. Pred njom su bile samo brzi obrisi uske, prikrivene ulice i vedrog neba sa zvijezdama, koje kao da su se kovitlale oko nje. Nokti su joj se urezali u dlanove od pretjeranog, nervoznog stiskanja. Rezovi su ličili na polu-mjesece. Toliko lijepo, a opet bolno. Mada, ne toliko da nije mogla podnijeti. Tejlor je u pozadini pustio pjesme, ali ni one nisu zaustavljale njeno razmišljanje. Mogla je samo zamisliti Grejs. Zejna kako pleše sa njom. Na izlasku ih je vidjela. Sređene i smirene. Zejn je bio u crnom, salivenom odijelu, dok crvenokosu nije precizno odmjerila. Sjeća se da je imala nešto zeleno na sebi.

„Tu smo za koji minut. Pripremi se." - nagovijestio je njen vozač, a ona ga potapka po ramenu, udahnuvši duboko. Ovo će biti zabavna noć.

***

𝐁𝐞𝐬𝐦𝐫𝐭𝐧𝐚 𝐁𝐞𝐚𝐭𝐫𝐢𝐬Où les histoires vivent. Découvrez maintenant