''Nikad me zapravo nisi upoznao. Možda izgledam slaba na tebe, ali ako čvrsto odlučim mogu razbiti i tu ljubav. Onda ćeš vidit koliko sam sposobna za sve, pa čak i da vidiš na meni osmjeh koji nikad nije i neće bit tvoj.''
''Al?!'' Derao sam se sa vrata,čim sam ušao u Chrisovu kuću.Amanda je ubrzo sišla sa sprata.
''Šta se dešava?'' Pitala je uplašeno.
''Treba mi Al.Tu je?'' Pitao sam.
''Da,u sobi je..'' Rekla je.''Ali,da li je sve u redu?'' Pitala je.
''Jeste,samo moram razgovarati sa njom.'' Rekao sam,i krenuo se penjati uz drvene stepenice.Polako sam pokucao,ali nije bilo odgovora.Odškrinuo sam vrata,te pogled proširio po cijeloj sobi.Sjedila je pored prozora,sa slušalicama u ušima.Polako sam joj prišao,i spustio ruku na rame.Trgnula se.
''Tata..'' Rekla je.''Uplašio si me.''
''Oprosti..'' Rekao sam,sjedajući pored nje.
''Trebaš nešto?Jer,ako ne,zamolit ću te da odeš,nije mi do priče.'' Rekla je.
''Zapravo,trebam.Al,Jason..našli su ga.'' Rekao sam.
''Našli ga?Gdje?'' Pitala je,tek se zainteresivajući za razgovor.
''U Londonu.''Rekao sam.''Tamo ima neku obitelj,pa je bio kod njih.Oni nisu imali pojma o ničemu.'' Dodao sam.
''I..vratit će ga ovamo?'' Pitala je,spuštajući glavu.
''Da,već sutra valjda..'' Rekao sam.
''To je..um,dobro valjda.Sad ćeš moći dobiti što si htio svo vrijeme.'' Rekla je,i nekako kiselo se osmjehnula.
''Ne,Al.Ne želim više ovo.Ne želim strpati Jasona u zatvor.Ne znam ni da li je kriv.Dao sam ostavku,Aly.'' Rekao sam.
''Ostavku?Zašto,tata?Nije valjda zbog mene?'' Pitala je.
''Iskreno,jeste,jednim djelom.Ali,samo zato što te više ne želim praviti nesretnom.'' Rekao sam.
''Tata,to je tvoj posao.Nisi samo tako mogao ostaviti cijeli odjel.'' Rekla je.
''Ne,Al,odlučio sam tako.A i,moje vrijeme je prošlo.Sada Chris treba da se pokaže.''
''Možda si u pravu..'' Rekla je.
''Žao mi je,Aly.'' Rekao sam,stavljajući ruke na njeno lice.''Nisam htio da patiš zbog mene.U svim tim pokušajima da te zaštitim,zapravo sam te samo uništavao.Oprosti.'' Rekao sam.
''Zaboravi,tata.Znam da nije bilo namjerno.'' Rekla je,nakon čega me je zagrlila.Napokon sam ponovo osjetio toplinu kćerinog zagrljaja.
*Jason's POV*
Sjedio sam u avionu koji me je vraćao nazad u Ameriku.Da,pronašli su me.Taman kad sam mislio da će se sve smiriti,da ću moći da pređem preko svega ovoga,nekako pokušati zaboraviti Al..ne zbog sebe,već zbog nje.Nisam je htio više uništavati,a sad me ponovo tamo vraćaju.Ne bojim se ja zatvora,niti kazne,bojim se toga da će me ona zamrziti.Tražio sam olovku i papir,te cijeli put iz Londona u New York,pisao sam neke glupe riječi,pokušavajući joj pokazati što zapravo osjećam.
'Prošlo je mnogo. Ne da ti se nadam i da te čekam, ali sav zadrhtim pri pomisli na tebe. Još uvijek, u tihoj noći, mogu osjetiti tvoje usne na mojima i proživjeti sve one trenutke, riječi i dodire. Mogu te stvoriti tu, pod mojim krilom stisnutu i toplu, osjetiti tvoj dah. Divno je živjeti tu iluziju ali povratak je težak. Boli. Bila si mi čitav svijet a sada si taj nepodnošljivi jaz u meni. Jasno je, to što te još uvijek volim i što te s vremena na vrijeme imam pored sebe, slama me. Čak i miris zna da boli, pogotovo ako je tvoj, slučajan u zraku.' Nisam više mogao,nije mi se dalo.Ne vrijedi.Vjerovatno me mrzi,nastavila je dalje.Ona ne živi u prošlosti.Otišao sam,ostavio ju,zašto bi me čekala?Zgužvao sam papir,i takvog ga ubacio u džep.
....
*Alyssa's POV*
Prošlo je tri tjedna otkako su Jasona isporučili nazad u Ameriku,i danas mu je suđenje.Tata je već jutros negdje nestao,i nema ga,što znači da sama moram u sudnicu.Nisam tako htjela,ali nisam ni mogla ne otići.Ovo je možda posljednja prilika da ga vidim.Ne najljepša,ni najbolja,ali možda posljednja.Vozila sam polako,jer brže nisam mogla.Iako je u mom mozgu situacija bila jasna,srce nije dalo da idem brže.Kao da je tražilo još malo vremena da napravi neke stvari.Došla sam pred sami početak suđenja,nakon čega sam zauzela mjesto pored zida,u prvom redu.Ubrzo su Jasona izveli.Izgledao je nekako opušteno,a onda su nam se pogledi sreli.Brzo se uozbiljio,te me odmjerio.Imala sam osjećaj da se lagano nasmiješio,što sam uzvratila.Šta bi dala da nije ovako moralo biti...I gdje je tata?Neću ovo moći sama.Obećao mi je da će doći.
