''Bilo je boljih i gorih, lepših, nežnijih, pažljivijih. I možda sam ih i mogla imati sve. Ali, oni sigurno nikad ne bi mogli imati mene. A to je ono što oduvek čini razliku između tebe i svih ostalih.''
Nisam kako treba ni zakoracio u prostorije zgrade,kada se ispred mene stvorio det.Taylor.Preplašio me je.Trebali ste da vidite kako se pojavio kao duh ispred.
'Am..dobar dan.' –Rekao sam zbunjeno.
'To što sam te napokon počeo prihvatati ne znači da ti dopuštam da mi kćer pipkaš kako ti padne na pamet.Bar ne u javnosti.A pod 'javnost' mislim tamo gdje ja to mogu da vidim.Dobro?' –Pitao je,govoreći sve u jednom dahu.Jel on to nas stalka kroz onaj svoj svima dobro poznati prozor?Naravno da da,kako bi inače znao?Ugh.
'Dobro,izvinjavam se.' –Rekao sam iako to nisam mislio.Pff,kao da on nije dirao kad je bio mojih godina.Žao mi je,grandpah.Nasmijao sam se svojim retardiranim mislima,kada sam ponovo čuo njegov glas.
'Šta je smiješno?' –Upitao me.
'Am..ni-ništa.' –Odgovorio sam.
'Dobro onda.Vidimo se već.' –Dodao je,i otišao.Da mi neko objasni kako je onako vird osoba mogla da napravi Aly i Chrisa,DA MI OBJASNI NEKO.Odmahnuo sam glavom i vratio se na svoje radno mjesto.Iskreno,sve o čemu sam razmišljao je bilo vraćanje Aly večeras,i saopštavanje da idemo na odmor.That's it.E vama bi mogao da kažem gdje idemo.Portoriko.Da znam,da se čini čudno,ali našao sam mjesto koje je jednostavno presavršeno,i znam da će se svidjeti i Aly.Jedva čekam da dođemo tamo i provedemo savršenih pet dana zajedno,bez da nas iko zajebava.Uskoro sam osjetio da me neko udario u rame,nakon čega sam odmahnuo glavom i trznuo se.
'Sanjaš budan,McCan?' –Upitao me Kyle,čovjek koji radi sa mnom u smjeni,osmješujući se.
'Malo.' –Rekao sam,nakon čega sam se nasmijao.'Znaš da mi danas počinje godišnji,tako da vodim Aly na odmor,pa mi je samo to u glavi.' –Objasnio sam.
'E,odmor..Da ga barem ja mogu imati.Uživajte dok ste još mladi i dok možete.Kada djeca dođu,odmor zaboravite.Od kako se rodila druga djevojčica,ja i Tia nismo nigdje maknuli.Nemoj me pogrešno shvatiti,djeca su blagoslov,ali ima vremena.Ja da mogu vratiti vrijeme,čekao bi još barem dvije,tri godine.' –Rekao je Kyle.Na trenutak sam samo zastao i razmišljao o njegovim riječima.U pravu je čovjek.Ja sam svo ovo vrijeme toliko zaluđen djecom,da nisam ni pomislio na to da ću 'izgubiti' vrijeme sa Aly.Djete je obaveza,ogromna odgovornost,i više ne bi mogli da živimo kako sada.Ne,naravno da ne mjenjam mišljenje,i dalje želim djete,ali možda treba da sačekamo još neko vrijeme.Da uživamo jedno u drugome,i u zajedničkom životu.Nisam ništa rekao,jer nisam znao šta da kažem na sve ovo.Samo sam se lagano osmjehnuo.
Alyssa's POV
Kada sam se vratila doma,legla sam spavati jer mi nije bilo baš dobro.Glava me užasno bolila.Nadam se da Jason neće tako kasno večeras doći.Popila sam tabletu koja me ubrzo opustila,nakon čega sam utonula u san.Probudila sam se kada se već spuštao mračak.Bilo je oko pola sedam.Taman stignem napraviti večeru,i nadati se da će Jason da stigne na nju.Otišla sam se umiti,i svezati kosu,nakon čega sam sišla u kuhinju.Pravila sam Mac and cheese,jer mi se to jelo,a Jason..pa ko ga pita?Šalim se,i on ih isto voli,pa onda..Bila sam gotova oko 19:15.Jason je valjda završio sa poslom prije 15ak minuta,tako da trebao bi uskoro biti tu.Postavila sam stol,i onda se vratila u dnevnu,čekati ga.Upalila sam tv i gledala Dr.Housa.Kada se on završio,bilo je već pola osam,i mislila sam da neće ni doći,kao i obično,pa sam krenula da večeram sama.Taman što sam zakoracila u kuhinju,čula sam vrata,nakon čega sam se nasmijala.Vratila sam se u hodnik,da bi vidjela Jasona kako stavlja jaknu na vješalicu.
'Hej.' –Rekao je sa osmijehom,kada me primjetio.
'Hej i tebi.' –Rekla sam.Došao je do mene i poljubio me u obraz,stavljajući jednu ruku na moj bok,tako da me okrenuo.
'Moram ti nešto reći.' –Govorio je sa smiješkom,dok smo se kretali prema kuhinji.
'Pa ajde.' –Rekla sam uzbuđeno,kontajući po njegovom izrazu lica,da je nešto dobro.
'Sjedi..' –Rekao je,izvlačeći mi stolicu da sjednem,nakon čega je i sam sjeo preko puta mene.
'Znaš kako si rekla da bi htjela nakon svih ovih sranja,otići negdje,samo nas dvoje,daleko od svega?' –Pitao je.
'Um..da.' –Rekla sam,zbunjeno.
'A pa..recimo da ćeš dobiti to što si htjela.Portoriko nas čeka.Sutra uvečer.' –Rekao je,nakon čega se nasmijao onako od uha do uha.
