''Nekada je dovoljan pogled umjesto hiljadu riječi.''
Gdje je dovraga 'Cooper's dinner'?Hodala sam zabačenim ulicama New Yorka,tražeći to mjesto.Aha!Evo ga.Chris je rekao da Jason mora biti tu.Kaže da stalno dolazi ovamo,rješavati 'poslove'.Ušla sam unutra,i sjela za jedan od stolova.Dok sam čekala,naručila sam kavu.Taman pošto sam otpila gutljaj,osjetila sam nečiji dodir na ramenu.
''Ovdj..'' Okrenula sam se,i vidjela Jasona McCana,glavom i bradom.Kad me je vidjeo zašutio je.
''Oprostite,mi se poznajemo?'' Rekla sam,blago.
''Um..ne.Ali to se da promjeniti.'' Rekao je zavodnički.''Ja sam Jason.Jason McCan.''
''A..Caitlin Billow.'' Fak,umalo sam rekla svoje pravo ime.''Nego,htjeli ste nešto?'' Pitala sam odbojno.
''Ništa,zaboravi.'' Rekao je.Nasmijala sam se.''Čekate nekoga?'' Pitao je.
''Ne.Sama sam tu.'' Rekla sam.Zagrizao je usnicu,i nasmijao mi se.
''Mogu se pridružiti?'' Pitao je.Samo sam klimnula glavom,otpijajući još jedan gutljaj kave,koja se polako hladila.
''Živiš tu?Nisam te prije viđao.'' Rekao je McCan,pozivajući konobara.
''Skoro sam se doselila.'' Rekla sam.''Inače sam iz L.A-a.''
''Oh,to objašnjava sve.Nije moguće da nisam primjetio tako lijepu djevojku.'' Ah,ah.Koji gospodin.Samo sam se stidljivo nasmijala,dok sam u sebi tražila način da se ne ispovraćam.
*Jason's POV*
Pas mater,koja dobra riba.Isuse,daj joj vidi to tijelo,uz koje joj se ta crvena haljina priljepila,i te duge noge.Inače,sjedila je na zabranjenom mjestu,zato sam joj isprva prišao.Već dvije godine se niko nije usudio sjesti za ovaj stol,ali eto ona je.I nije me više ni briga.Moram ju imat,bilo kako bilo.
''Trebaš vodiča kroz grad?'' Pitao sam.
''Pa,i ne baš.'' Rekla je hladno.A ne,djevojčice.Jason McCan ne prihvaća ne.
''Ajde,ajde.Siguran sam da nisi vidjela ljepšu stranu New Yorka.''
''Ljepšu stranu?Bez uvrede,al sve ovdje je sjebano.'' Rekla je.
''Kao što rekoh,nisi sve vidjela.Don't judge book by it's cover.'' Nasmijao sam se.Pogledala je u mene,pa se slatko nasmijala i klimnula glavom.
''U redu.Pobjedio si.'' Rekla je. Nasmijao sam se i ustao.
''Ajde sada,gospođice.'' Rekao sam.Počela je preturati po torbi tražeći vjerovatno novčanik.Stavljajući ruku u džep,izvadio sam $5 i ostavio ih na stolu.
''Nisi trebao to..'' Počela je.
''U redu je.I ja sam džentlmen,a to oni rade,ne?'' Nasmijao sam se.Stavljajući ruku preko njenih leđa,krenuli smo van.
''Pokazat ću ti moj New York.'' Rekao sam.
''Tvoj?'' Pitala je zbunjeno.
''Da,moj.'' Odgovorio sam.Klimnula je glavom,i nastavila me pratiti.
''Bojiš se ući sa mnom u auto?'' Pitao sam.
''Upoznala sam te prije 10 minuta,a idem vidjeti 'Tvoj NYC'.Auto je problem?'' Pitala je sa smiješkom na licu.
''Oh,da.Naravno da auto nije problem.'' Rekao sam,i pokazao prstom na crni Range Rover.Hodajući onako elegantno,u onim visokim štiklama,otvorila je vrata i sjela u auto.
''I,gdje me vodiš?'' Pitala je.
''Doma.'' Rekao sam.
''Doma?To je tvoj dio New Yorka?'' Pitala je sarkastično.
''Budi strpljiva,Caitlin.'' Rekao sam,i namignuo joj.Klimnula je glavom i pogled prebacila korz prozor.
''Toliko sam ružan?'' Pitao sam,ubrzavajući,pošto smo izašli na autoput.
''Šta?'' Zbunjeno se okrenula.
''Rekoh,toliko sam ružan?Okrenula si glavu od mene.''
''Ne,ne.Samo..ugh.'' Izdahnula je.
''Ajde,ajde.Šalim se.Opusti se.'' Uskoro smo bili kod mene doma.Inače,živim u velikoj kući,okruženoj pukom šumom i prirodom.Možda jesam kriminalac,ali i dalje volim stvari koje vole normalni ljudi.
''I,šta kažeš na moj New York?'' Upitao sam ju.
''Zašto cijeli nije ovakav?'' Rekla je,okrećući se u krug,vidno zadivljena.Ok,sad,do your thing,Jason.Prebacio sam ruku preko ljenih leđa,dok sam ju povukao,malo bliže sebi.Prvo joj je bilo..neugodno?Ali onda se nasmijala i pogled usmjerila na jezero koje je bilo ispod kuće.
