Kreštanje digitalne budilice natjera mladog muškarca da brzo udari po njoj samo da čim prije zaustavi iritantni zvuk. Bez ikakvog oklijevanja ili odugovlačenja zbacio je sa sebe lagani prekrivač i iskočio iz kreveta. Nakon što je istegnuo uspavane mišiće gotovo se bacio na pod i na brzinu napravio pedeset sklekova poslije čega se uputio u kupaonu na tuširanje mlakom vodom da ga dodatno razbudi. Nakon što je oprao zube odlučio je preskočiti brijanje stoga je navukao bokserice, crnu trenirku i bijelu kratku majicu te se uputio u sobu na kraju hodnika. Otvorivši vrata ugledao je prelijepu mladu ženu kako kistom vuče linije po bijelom platnu. Njena crvenkasta kosa bila je svezana u neurednu punđu zbog čega joj je nekoliko dugih pramenova padalo niz lice i vrat. Lice umrljano bojom imalo je gotovo sjetan izgled dok je promatrala svoj dosadašnji rad. Tamne oči svrnula je prema muškarcu koji joj je brzim koracima prilazio zatim je obgrlio s leđa i spustio meki poljubac na vrat. Ona se sretno nasmiješila i nagnula glavu uživajući u poljupcima koje je ostavljao.
- Ne volim kad me ostaviš samoga u krevetu.- rekao je nježno i pogledao je u oči.
- Nisam mogla više spavati pa sam odlučila malo raditi.
Muškarac je svoje zelene oči usmjerio na sliku pred sobom.
- Izgleda kao šumska koliba u kojoj smo bili.
- Slikala sam ju po sjećanju. Tamo si mi prvi put donio kavu u krevet.
- Dok ju nisu digli u zrak i umalo Filipa i mene skupa s njom.- odgovorio je šaljivim tonom na što ga je djevojka zaigrano gurnula.
- Sebastijane, Veronika!
Povikao je prodorni muški glas sa ulaznih vrata.
- Mi o vuku.- nasmije se Veronika.
- A magare na vrata.- nadopuni Sebastijan zatim vikne prijatelju- Ovdje smo!
- Jeste li obučeni?- sad je glas dopirao iz hodnika.
- Ne!- viknuo je Sebastijan dok je Veronika istog trenutka viknula- Da.
- Dogovorite se!- Filip je i dalje oklijevao u hodniku.
- Obučeni smo, možeš ući.- odgovori mu Veronika i spusti platu sa bojom na stari pisaći stol.
Filip je najprije oprezno provirio kroz otvorena vrata i tek onda ušao.
- Nosim doručak u zamjenu za kavu.
- Skuhala sam ju prije deset minuta, posluži se slobodno.
Na Filipovom licu stvorio se zarazni dječački osmijeh.
- Odlično.- okrenuo se na peti i odmarširao u kuhinju sa Sebastijanom za leđima koji je na trenutak zastao i upitno pogledao Veroniku.
- Evo, dolazim. Samo da operem ruke od boje.- odgovorila mu je sa osmijehom.
Kimnuo je i otišao u kuhinju gdje je Filip već točio kavu u šalice i grijao peciva.
- Što ima kod vas dvoje? Nisam vas vidio tjedan dana.
- Sve je po starom.- Sebastijan je otpio gutljaj kave zatim sjeo za stol.
- Jesi li dobio kakav zanimljiv slučaj?- Filip je spustio topla peciva na stol i sjeo pored prijatelja.
- Ne. Uobičajeno uhođenje muževa i žena.
Veronika je ušla u kuhinju i odmah se poslužila toplom savijačom od višnje.
- Već nekoliko dana nagovaram Jana da mi pozira za akt.
Sebastijan je prevrnuo očima zbog ponovnog potezanja te teme dok se Filip namrštio.
YOU ARE READING
Trag Krvi
Mystery / ThrillerPrivatni istražitelj Sebastijan Marks ponovo dobiva neobičan zadatak koji će ga na kratko razdvojiti od Veronike i odvesti u mistične kutove Istre gdje se povijest i legenda isprepliću oko lika Jure Granda. Dok Sebastijan pokušava otkriti tko stoji...