Trag Krvi

Poglavlje 1

Kreštanje digitalne budilice natjera mladog muškarca da brzo udari po njoj samo da čim prije zaustavi iritantni zvuk. Bez ikakvog oklijevanja ili odugovlačenja zbacio je sa sebe lagani prekrivač i iskočio iz kreveta. Nakon što je istegnuo uspavane mišiće gotovo se bacio na pod i na brzinu napravio pedeset sklekova poslije čega se uputio u kupaonu na tuširanje mlakom vodom da ga dodatno razbudi. Nakon što je oprao zube odlučio je preskočiti brijanje stoga je navukao bokserice, crnu trenirku i bijelu kratku majicu te se uputio u sobu na kraju hodnika. Otvorivši vrata ugledao je prelijepu mladu ženu kako kistom vuče linije po bijelom platnu. Njena crvenkasta kosa bila je svezana u neurednu punđu zbog čega joj je nekoliko dugih pramenova padalo niz lice i vrat. Lice umrljano bojom imalo je gotovo sjetan izgled dok je promatrala svoj dosadašnji rad. Tamne oči svrnula je prema muškarcu koji joj je brzim koracima prilazio zatim je obgrlio s leđa i spustio meki poljubac na vrat. Ona se sretno nasmiješila i nagnula glavu uživajući u poljupcima koje je ostavljao.

- Ne volim kad me ostaviš samoga u krevetu.- rekao je nježno i pogledao je u oči.

- Nisam mogla više spavati pa sam odlučila malo raditi.

Muškarac je svoje zelene oči usmjerio na sliku pred sobom.

- Izgleda kao šumska koliba u kojoj smo bili.

- Slikala sam ju po sjećanju. Tamo si mi prvi put donio kavu u krevet.

- Dok ju nisu digli u zrak i umalo Filipa i mene skupa s njom.- odgovorio je šaljivim tonom na što ga je djevojka zaigrano gurnula.

- Sebastijane, Veronika!

Povikao je prodorni muški glas sa ulaznih vrata.

- Mi o vuku.- nasmije se Veronika.

- A magare na vrata.- nadopuni Sebastijan zatim vikne prijatelju- Ovdje smo!

- Jeste li obučeni?- sad je glas dopirao iz hodnika.

- Ne!- viknuo je Sebastijan dok je Veronika istog trenutka viknula- Da.

- Dogovorite se!- Filip je i dalje oklijevao u hodniku.

- Obučeni smo, možeš ući.- odgovori mu Veronika i spusti platu sa bojom na stari pisaći stol.

Filip je najprije oprezno provirio kroz otvorena vrata i tek onda ušao.

- Nosim doručak u zamjenu za kavu.

- Skuhala sam ju prije deset minuta, posluži se slobodno.

Na Filipovom licu stvorio se zarazni dječački osmijeh.

- Odlično.- okrenuo se na peti i odmarširao u kuhinju sa Sebastijanom za leđima koji je na trenutak zastao i upitno pogledao Veroniku.

- Evo, dolazim. Samo da operem ruke od boje.- odgovorila mu je sa osmijehom.

Kimnuo je i otišao u kuhinju gdje je Filip već točio kavu u šalice i grijao peciva.

- Što ima kod vas dvoje? Nisam vas vidio tjedan dana.

- Sve je po starom.- Sebastijan je otpio gutljaj kave zatim sjeo za stol.

- Jesi li dobio kakav zanimljiv slučaj?- Filip je spustio topla peciva na stol i sjeo pored prijatelja.

- Ne. Uobičajeno uhođenje muževa i žena.

Veronika je ušla u kuhinju i odmah se poslužila toplom savijačom od višnje.

- Već nekoliko dana nagovaram Jana da mi pozira za akt.

Sebastijan je prevrnuo očima zbog ponovnog potezanja te teme dok se Filip namrštio.