Trag Krvi

Poglavlje 5

Unatoč Sebastijanovim molbama djevojka nije željela napustiti sigurnost crkve i posjetiti liječnika. Još uvijek u stanju šoka neprestano je plakala i govoreći da je sada prokleta, no barem je dozvolila da joj premotaju ranu na vratu koja nije bila duboka ni opasna po život, ali svejedno ružna. Koliko je Sebastijan uspio vidjeti, nije nastala od zubi nego mu se više činilo kao da ju je netko dograbio oštrim kanđama. Svećenik, koji je u među vremenu došao, nervozno je hodao oko klupe i nastojao smiriti djevojku utješnim riječima o Božjoj milosti i zaštiti, no djevojka je bila neutješna i od nje nisu uspjeli dobiti ni jednu suvislu rečenicu.

- Nađite nešto žestoko za popiti da si smiri živce.- rekao je Sebastijan dok je utješnim pokretima kružio po djevojčinim leđima, stoga nije ni primijetio kako je svećenik posegnuo ispod halje i izvukao malu pljosku. To ipak nije promaklo Filipu koji je zabavljeno podigao obrve i pogledao starog, sjedokosog župnika koji je na to, pomalo sramežljivo slegnuo ramenima i prošaptao:

- Posljednjih mjesec dana je jako stresno ovdje.

Filip je susprežući osmijeh kimuo glavom i vratio pažnju na mladu djevojku koja se snažno zakašljala nakon što je popila svećenikov "lijek" za stres.

- Možeš li mi reći kako je izgledao onaj koji te napao?- upitao je Sebastijan nježno.

Nakon što je šmrcnula nekoliko puta i rukavom majice obrisala nos, progovorila je drhtavim glasom.

- Bio je mrak, nisam dobro vidjela lice...-zastala je na trenutak i duboko uzdahnula- Bio je visok.

- Koliko visok?

- Ne znam.- promucala je.

Sebastijan je ustao uspravivši se.

- Visok kao ja?- upitao je napeto je gledajući.

Djevojka ga je suznih očiju odmjerila zatim odmahnula glavom.

- Ne, više kao on.- reče pokazujući na Filipa.

- Ti si visok sto osamdeset i tri?- upitao je Filipa.

- Osamdeset i četiri.- ispravio ga je.

- Što je imao na sebi?- upitao je ponovo djevojku.

- Bijelu majicu ili košulju, tamne hlače...ne znam. Došao je niotkuda, zgrabio me s leđa i...- ponovo je zaplakala i nastavila kroz jecaje- Začepio mi je usta, ali sam ga uspjela ugristi za dlan pa je maknuo ruku, a ja sam vrisnula. Zgrabio me za vrat, ali sam ga uspjela laktom udariti i oslobodit se. Na trenutak sam se okrenula i vidjela ga kako trči za mnom i...ne znam kako sam mu uspjela pobjeći.

- Da li je bio krupan ili mršav?- ubacio se sada Filip.

- Ne znam, nije mi se činilo da je krupan.- rekla je kroz jecaje.

Sebastijan je ustao, prišao prijatelju i šaptao kako ga djevojka ne bi čula.

- Ovaj opis mi ništa ne pomaže, a i čini mi se da nije isti napadač u pitanju.

Filip je ozbiljno kimnuo glavom.

- Koliko sam ja uspio saznati nitko nije uspio pobjeći, osim nje naravno, a napad je sasvim drukčiji nego kod ostalih.

- Tako je. Svi ostali su rekli kako im se približavala crna sjena nakon čega su osjetili slabost i sve im se smračilo. Ovo je izravni, nasilni napad sa leđa i ne odgovara obrascu.

- Malo je i čudno kako bi mu se ona mogla oteti, a nisu mogli neki muškarci.

- O tome ti i govorim. Ne radi se ovdje o istom napadaču.