Trag Krvi

Poglavlje 3

Vratio se u Tinjan oko devet sati u večer još uvijek pod dojmom događaja na groblju. Bio je sto posto siguran da je netko stajao ispred neobilježenog groba i zatim je nestao, no gdje i kako nije mogao shvatiti. Dok je otključavao vrata svog apartmana primijetio je na kraju hodnika staricu. Njena bijela kosa gotovo se sjajila pod snažnim svijetlom štedne žarulje. Gledala ga je sa blagim osmijehom na starom naboranom licu zatim prišla nekoliko koraka.

- Ti si onaj dečko koji će uhvatiti štriguna?- upitala je napeto ga gledajući u oči.

- Svakako ću dati sve od sebe.

- Budi oprezan, to je lukavi stvor.

- Ne brinite se i ja sam lukav.- odgovorio je sa osmijehom nakon čega mu je glasno zakrulio želudac.

Starica se ljupko nasmijala zatim spustila ruku na njegovu.

- Gladan si, dođi k nama na večeru. Moraš se pošteno najesti.

- Ne, ne, ne bih vam htio smetati.

- Ma kakvi smetati, mojem mužu će biti drago da ima s kime razgovarati. Dođi.

- Zbilja ne bih...

- Ostalo mi je puno od ručka pa bolje da tebe nahranim nego da to bacim.

Krenula je hodnikom prema svojem stanu zatim se okrenula prema njemu pozvavši ga rukom da ju slijedi. Sebastijan je uzdahnuo i krenuo za njom na što se ona nasmiješila i zavjerenički mu šapnula.

- Danas smo se muž i ja posvađali pa sam namjerno skuhala ono što ne voli.- rekla je sa zadovoljnim osmijehom.

Sebastijan se nasmiješio i kimnuo sa razumijevanjem. Ušao je za njom u prostran i ugodan dnevni boravak gdje je u fotelji sjedio sjedokosi starac i gledao televiziju dok je u ruci držao ulašteni drveni štap.

- Luka, imamo gosta.- obavijestila ga je supruga na što se krhki starčić okrenuo, spustio naočale, odmjerio Sebastijana i zatim se uz ponešto truda ustao oslanjajući se na štap i pružio mu ruku.

- Ti ćeš nam uloviti štriguna jeli?! Eh da sam ja koju godinu mlađi sam bi mu zavrnuo vratom.

Njegova supruga je odmahnula glavom i uputila se u kuhinju.

- Zvala sam dečka na večeru, gladan je siroče.

Starac je gledajući za njom žmirnuo na jedno oko.

- Aha, odlično, odlično.- zatim se nagnuo bliže Sebastijanu i šapnuo- Molim te pojedi što više inače ću to jesti i sutra, a ja mrzim pašticadu.

- Potrudit ću se.- odgovorio mu je sa smiješkom dok mu ga starac pozvao u blagovaonu gdje su se smjestili za mali okrugli stol.

Luka je odmah iz frižidera izvadio bocu bijelog vina i spustio ga na šareni stolnjak zatim iz starog elementa izvadio dvije čaše.

- Red je da i popijemo nešto jel?!- rekao je točeći bistro vino u čašu sa cvjetnim uzorkom.

- Ne bih smio, moram raditi.

- Ma šta će ti biti od jedne čaše?! Kršan si ti momak, nećeš ni osjetiti da si pio.

Vidjevši da se nema smisla boriti sa upornim starcem Sebastijan je otpio gutljaj iznenađujuće ukusnog vina i upustio se u neobavezan razgovor sa starim bračnim parom. Nakon što se najeo toliko da je mislio da će eksplodirati, starac mu je zadovoljno namignuo što ga je riješio mrskog obroka kojeg bi morao jesti sutradan. Zadržao se kod njih još neko vrijeme i morao je priznati da je uživao u njihovom društvu. Luka ga je neodoljivo podsjećao na njegovog djeda koji je na žalost umro prije gotovo deset godina. Baka je kasnije uvijek tvrdila da je to napravio namjerno kako se ona ne bi imala s kime prepucavati. Djed joj još uvijek strašno nedostajao i uvijek rado pričala o njemu kad god ima priliku, a njegovu sliku drži pored kreveta i svaku večer mu poželi laku noć. Kad god bi Sebastijan upao u kakvu nevolju baka je uvijek znala reći da je pravi vrag kao i njegov djed. Bilo je oko pola jedanaest kada se mladi istražitelj vratio u apartman i legao na meki krevet te je nazvao Veroniku. Javila se već nakon prvog zvona i odmah prijekorno rekla.