Trag Krvi

Poglavlje 16

Rotirajuća plava svijetla klizila su preko Sebastijanovog ozbiljnog lica dok je glavnom policijskom službeniku objašnjavao što je otkrio. Obojica su stajala uz otvoreni grob dok je jaka kiša nemilosrdno tukla njihova ramena. Veronika je sa ponosom gledala svog dečka dok je čvrsto držala kišobran koji je dobila od ljubaznog starca koji je privučen galamom došao vidjeti što se događa.

- Znači, momak je uspio. Ulovio je štriguna.

Komentirao je promuklim glasom pogrbljeni starac i navukao kapuljaču kabanice dublje na oči.

- Poznajete tog čovjeka?

- Na žalost da. Njegova obitelj je starosjedilačka na ovom području. Poznavao sam mu i roditelja, a sa njegovim djedom sam odrastao.

- Znate li zašto bi počeo nešto ovakvo raditi?

Starac je slegnuo krhkim ramenima istovremeno skrećući pogled prema policijskom autu gdje je sjedio takozvani štrigun.

- Od kako mu je propao obiteljski posao počeo se opijati i divljati. Jedne večeri je vozio pijan i doživio prometnu nesreću i od onda mu baš nisu sve na broju.

- Čime se bavila njegova obitelj?

- Travarstvom. Generacijama unatrag bili su travari.

Veronika je pomislila kako to objašnjava puno toga. Imao je znanje o biljkama kojima je lako mogao omamljivati ljude, poznavao je teren svi su ga smatrali bezopasnim. Sa druge strane, nikako joj nije padalo na pamet što je radio sa izvađenom krvi i tko je njegov partner. Gledajući Sebastijana kako se užurbanim koracima vraća, zaključila je kako se to više njih ne tiče. Sada policija preuzima slučaj.

- Idemo odavde prije nego navučemo nekoliko upala pluća.

Sebastijan prošao prstima kroz mokru kosu koja mu se potpuno zalijepila za glavu.

Veronika je potvrdno klimnula nakon čega su se oboje stisnuli pod kišobran i uputili prema automobilu.

- Vraćamo se doma?- upitala je podignuvši pogled prema njemu.

- Još ne. Sutra moram napisati izvješće i dati službeni iskaz u postaji, nakon toga ću vidjeti da li je potrebno da ostanem dok se situacija ne riješi do kraja.

- Ima li policija sumnjivca za njegovog partnera?

- Ne znam, nisu htjeli reći.

Veronika se namrštila.

- To ti je hvala jer si odradio veći dio njihovog posla.

- Možda će sutra biti više raspoloženi za razgovor. Puno toga je još uvijek nejasno.

- Bez obzira na to, ovaj uspjeh moramo proslaviti. Pogotovo ja jer, na kraju krajeva, ja sam ga i svladala.

Sebastijan ju pogleda ispod oka. Bila je umorna, mokra do kože i tresla se od hladnoće, no usprkos tome na licu joj je sjao ponosni osmijeh zbog svoje uloge u hvatanju štriguna. Nije mu padalo na pamet da ju podsjeti kako je i njega stresla sa šokerom. Nasmiješio joj se s ljubavlju i povukao ju u zagrljaj.

- Jesi, ne bih uspio bez tebe.

                                                                          * * *

- Morat ćete ostati ovdje još dan ili dva.

Važno je objavio viši policijski službenik spremajući Sebastijanovu izjavu u ladicu svog pretrpanog radnog stola. Mladi istražitelj nije ničim pokazao kako je nezadovoljan ovom naredbom. Očekivao je da će ga zadržati.