Trag Krvi

Poglavlje 20

Veronika i Sebastijan prvi su stigli do stare poslovno stambene zgrade gdje se nalazila Stjepanova mala dvorana za treniranje borilačkih vještina. Dok je Sebastijan otključavao teška staklena vrata oslikana simbolom kluba, Veronika je poslala poruku Kristini da su stigli. Odgovorila joj je za manje od minute. Ona i Filip su na putu i stižu za pet minuta. Veronika je uzdahnula pokušavajući sakriti nervozu. Ovaj susret bi mogao proći iznimno dobro i riješiti probleme ili pak iznimno loše i pogoršati ionako već tešku situaciju.

- Jel' sve u redu? - Upitao je Sebastijan otvarajući joj vrata. - Djeluješ mi zabrinuto zbog nečeg.

- Ma ne, samo sam uzbuđena zbog ovog.

- Od kuda najednom želja za učenjem samoobrane?

- Sve je dobro znati. Nikad ne znaš.

Rekla je nehajno slegnuvši ramenima i ušla je u zgradu dok je on zaključao vrata za njima. Veronika je u sebi zahvalila Bogu što je Stjepan bio voljan dati i rezervne ključeve za Kristinu.

Sebastijanu je nešto govorilo da nije sasvim iskrena sa njim, no nikako se nije mogao dosjetiti zbog čega bi bila zabrinuta. Obuzet mislima slijedio ju je niz polumračni hodnik do velikih, plavih, dvokrilnih vrata koja vode u dvoranu sa strunjačama.

- Pričekaj me unutra, idem se presvući.

Rekla je i praktički ga gurnula unutra zatvorivši vrata za njim. Dok je on razmišljao zašto se jednostavno nije presvukla u dvorani, Veronika je trčala niz hodnik i uletjela u wc taman kada su se ulazna vrata otvorila, a Filip i Kristina su ušli unutra.

- Samo da raščistimo jednu stvar.- Rekao je Filip ozbiljno - Da li je ovdje riječ o nekakvim seksi vježbama?

- Ne vjerujem da će ti išta od ovog što slijedi biti seksi.

Rekla je vedrim glasom ni najmanje zabrinuta zbog ovog što se spremaju učiniti. Veronika je lagano odškrinula vrata i provirila glavom gledajući za njima sve dok se nisu zaustavili ispred ulaza u dvoranu.

- Čekaj me unutra, idem se presvući.

- Zašto šapćeš? - Upitao je Filip zbunjeno - I zašto se ne presvučeš unutra?

- To će biti iznenađenje. - Nasmiješila se i namignula mu.

- Ah! Odlično. - Rekao je cerekajući se zatim je brzo uletio u dvoranu nakon čega su se vrata iza njega uz tresak zatvorila i ključ se okrenuo u bravi.

Veronika se za nekoliko trenutaka našla pored Kristine i nervozno protrljala dlanove.

- Eto ga, sad, kako bude bude.

Već sljedećeg trenutka hodnikom je odjeknuo glasan udarac o vrata.

- Kristina, ne sviđa mi se ovo iznenađenje. Otvaraj vrata!

- Veronika! - Čuo se tad Sebastijanov glas. - Otvori vrata inače ću ih srušiti.

Veroniki je ta prijetnja bila zadnja kap strpljenja koja je prelila čašu zbog čega je razljutila zbog čega je sva nervoza isparila i ljutito je udarila nogom o pod.

- E nećeš! Razgovarat ćeš sa Filipom i riješiti tu vašu glupu svađu. Kristina i ja idemo na kavu i vraćamo se za sat vremena. Bolje vam je da si onda budete dobri inače ćete vidjeti što se dogodi kad ja popizdim!

Sa druge strane vrata nastao je šokirani muk. Čak je i Kristina otvorenih usta zurila u svoju prijateljicu ne vjerujući svojim očima i ušima.

- Što je?!- upitala ju je vidjevši da je ostala bez teksta.

- Baš ništa. - Brzo je rekla zatim prošla prstima kroz kosu i prošaptala. - Mislim da ne bi trebale otići.

- Naravno da nećemo otići. Tko bi ih rastavio ako se odluče poubijati. Ostajemo tu.