Trag Krvi

Poglavlje 9

Mjesec iznad Kringe blještao je poput srebrnog lampiona i osvjetljavao puste ulice. Noćnu tišinu remetio je raspjevani cvrčak sakriven negdje u travi dok mu se u pjevu svako malo pridružila neka od noćnih ptica. Mladi istražitelj sjedio je u sjeni starog hrasta i napeto osluškivao okolinu dok je u isti tren pozorno je motrio kafić Vampire koji bi se svakog trenutka trebao zatvoriti, no glazba koja je dopirala iznutra dala je naslutiti da kaj radnog vremena nije toliko blizu. Vlasnik lokala sigurno nije želio propustiti priliku za profit koji mu se otvorila dolaskom ljubitelja vampira. Kada je bolje promislio, cijela općina je profitirala. Sve sobe, kuće i apartmani su popunjeni, kafići su svake večeri krcati gostima, a i restorani također. Ovoliki priljev novaca nemaju ni usred sezone jer malo koga zanima smještaj bez blizine plaže. Vrata kafića bučno su se otvorila i kroz njih su izašle dvije mlade, pripite djevojke glasno raspravljajući o Lestatu. Sebastijanu je trebalo nekoliko trenutaka da shvati kako pričaju o filmu Intervju s vampirom. Prevrnuo je očima pitajući se da li uopće razgovaraju o bilo čem drugom.

- Tom Cruise je kepec i nikako mi nije odgovarao Lestatu.- rekla je prva djevojka nakon čega joj se noga izmaknula i gotovo je pala na nos.

- Pričaš gluposti, odlično je odglumio.

- Eeee!- prva je najednom stala i napeto osluškivala- Imam neki osjećaj.

- I ja. To je od Amara.

- Ma ne to!- Prva ju lagano udari po ramenu.- Osjećaj da nas netko gleda.

Tad su obje djevojke promatrale mračne kutove ulica i osluškivale dok je Sebastijan pomislio kako bi bilo neopisivo smiješno da tog trena izleti van urlajući. Sigurno bi polomile noge pokušavajući pobjeći.

- Misliš da nas to Jure promatra?- Upitala je niža brineta koja se činila prisebnija.

- Sigurno, tko bi drugi.

Sebastijan se u nevjerici udario dlanom po čelu na što je prva djevojka poskočila.

- Jesi li čula? Kao da je nešto udarilo.

- Čula sam.- Potvrdila je njena prijateljica kroz šapat.

Dok je Sebastijan razmišljao da li bi im se trebao pokazati i prekinuti ovu farsu za oko mu zapne pomicanje sjene iza njihovih leđa. Mladi istražitelj prikovao je pogled u mrak između zgrada gdje mu se učinilo da je vidio pokret dok su djevojke, ne sluteći da im se neko prikrada sa leđa gledale u Sebastijanovom smjeru. Crna sjena prilazila je sve bliže držeći se čvrsto priljubljena uza zid. Mladi istražitelj pomno je pratio njegovo napredovanje dok se tiho pomicao iza širokog stabla spremajući se izaći iz svog skrovišta. Sjena se već nalazila na samom rubu zida i Sebastijan je jasno mogao vidjeti njegovu bijelu ruku kao izlazi iz mraka i pruža svoje duge, mršave prste prema djevojci. Njezin prestravljeni vrisak zloslutno je odjeknuo noćnoj tišini zbog čega su se sve ptice sa stabla vinule u zrak prestrašeno lupetajući krilima. Sebastijan je izletio iz svog skrovišta i u tri koraka našao se pored djevojke koju je bijela ruka vukla sa sobom u mrak. Mladi istražitelj je brzinom munje zgrabio mršavu podlakticu koja se poput zmije počela omatat oko djevojčina vrata i snažno je zakrenuo. Glasni vrisak njezine prijateljice parao mu bubnjiće dok se sjena pokušavala osloboditi iz njegovog stiska, no Sebastijan ga je držao čvrsto poput jastreba i čim se djevojka maknula iz sve snage je raspalio šakom nejasni lik pred sobom. Tijelo je od siline udarca poletjelo unatrag palo na hladni beton.

- E sad te imam govno jedno.- promrmljao je zadovoljno zatim je onesviještenog lika uhvatio za nogavicu hlača i izvukao ga na osvijetljenu ulicu. - Da vidimo tog famoznog Juru.

- Dubravko!- uskliknula je brineta kada je ugledala svjetlokosog, mršavog mladića.

Sebastijan se zbunjeno okrenuo prema njoj.