Trag Krvi

Poglavlje 11

Grcajući u smijehu Veronika se srušila na stari trosjed i istovremeno se uhvatila za trbuh koji ju je od tolikog smijanja već počeo boljeti.

- Daj ispričaj ponovo! - zatražila je.

Naslonjen na stol, Sebastijan je prekrižio ruke na prsima i namršteno gledao svoju buduću ženu kako se cereka.

- Neću! - odbrusio je dureći se.

Uopće mu nije bilo jasno što je toliko smiješno i pomalo ga je ljutio njen manjak suosjećanja za njega. Još uvijek mu je pištalo u ušima od vriska medicinske sestre.

- Nije smiješno! Trebala si vidjeti kako je bila ljuta, mislio sam da će me još i istući!

S tom slikom u glavi Veroniku obuzme novi napad smijeha zbog čega je skoro pala sa trosjeda. Sebastijan je u nevjerici odmahnuo rukama zatim se uputio prema frižideru gunđajući o njenoj neozbiljnosti. Izvadio je mlijeko da si pripremi pahuljice kad je Veronika konačno ustala i prišla mu.

- Daj da ti pripremim nešto za jelo.- ponudila mu je još uvijek se smijuljeći.

- Ne hvala, složit ću si sam.

- Zar ćeš se duriti zato što sam se smijala?

- E pa hoću!

- Ponašaš se djetinjasto.

Frknuo je nosom uopće se ne slažući sa njenim mišljenjem. Imao se pravo ljutiti na njezino smijanje iako je, istinu govoreći bio ljut na sebe jer je uhvaćen u pomalo sramotnoj situaciji. Jedina utjeha mu je bila što je pronašao sumnjivu bočicu Ketamina koja mu se trenutno nalazila u džepu.

Dok je mahnito žvakao i zvučao pri tome poput drobilice, osjetio je nježne ruke kako se omataju oko njegovog vrata, a zatim lagani poljubac ispod uha pa zatim još dva po vratu.

- Neće ti upaliti- upozorio ju je.

- Što mi neće upaliti?- upitala je dok je nježno usnama kružila oko njegovog uha.

- To što pokušavaš.- glas mu je najednom postao nekoliko tonova viši.

Veronika se tiho nasmijala i spustila ruke na njegova prsa nježno kružeći i spuštajući se sve niže.

- Vidjet ćemo. - Zaprela mu je na uho poput mačke.

Naglo je prestao žvakati i nastojao ignorirati njene dodire.

>> Um caruje, um caruje <<

Ponavljao je poput mantre i ignorirao trnce koji su mu putovali tijelom. Mantra je djelovala sve dok mu Veronika nije raskopčala hlače.

- Jebeš um.

Promrmljao je zatim naglo ustao i u istom potezu podigao ju u naručje i krenuo prema spavaćoj sobi.

- Moraš mi se iskupiti za smijanje.

- Potrudit ću se.

                                                                        * * *

Sjedeći na terasi u majčinom vrtu Kristina je polako ispijala prvu jutarnju kavu i rezimirala događaje od prethodne noći. Filip ju ljubi ispred ulaza u klub. Filip joj nosi piće i prepredeno se smješka. Filip pleše sa Karolinom. Frustrirano je izdahnula na to sjećanje. Pa što onda ako je plesao sa njom? Mislila je. Što onda ako ju je privijao k sebi?! Nije bila ljubomorna, bila je ljuta jer ga nije uspjela isprovocirati onako kako on nju cijelo vrijeme provocira. Da, definitivno nije bila ljubomorna, a njemu mora pokazati da ju ne može ljubiti kad mu se sprdne. Danas će otići k njemu i očitat će mu bukvicu o njegovom ponašanju. Napravit će to odmah poslije ručka. Nema smisla čekati. Zadovoljna odlukom otpila je gutljaj kave i uživala u proljetnom suncu dok je lagani južni vjetar nosio miris tek procvalih tulipana, frezija i zumbula.