TI I JA SMO GREŠKA

NIJE TI STALO,ZABORAVI

Iskrcala sam se i ulazim u polikliniku gdje inače radim.Draga Melisse me pozdravi,raspoložena kao i uvijek:

"Draga,pa zar ti radiš poslijepodne danas?"

"Ne,ne Melisse... moram obaviti jedan privatan pregled."

"U redu... je li nešto strašno ili ?"

"Molim te, pozovi doktoricu Vanessu i pitaj može li me pregledati."

"Naravno ,odmah." 

David je došao za mnom i nervozno lupao nogama.Mellisse me obavijestila kako je doktorica Vanessa pristala pregledati me i to odmah. Krenula sam prema njenoj ordinaciji,a David je išao za mnom. 

"Mogu li, molim te, otići s tobom unutra?" - pitao me sav prestravljen.

"Naravno." - pristala sam , iako priznajem da mi nije ugodno što ide sa mnom. Nabija mi dodatnu nervozu. 

Pokucala sam na vrata i ušla.Doktorica Vanessa bila je lijepa i nasmijana kao i uvijek. Nedavno se vratila s porodiljnog dopusta i drago mi je zbog toga jer je njena prethodnica gospođa Wonderson bila jako depresivna i nervozna. Pozdravila me:

"Stella,dobro došla.Ovo ti je dečko,pretpostavljam?"

"Da,to je David."

"Što je bilo?"

"Probudila sam se s mučninom i vrtoglavicom te povratila. Onda sam kasnije shvatila da već dva mjeseca nisam dobila menstruaciju. "

"Dakle, postoji vjerovatnost da si trudna. " 

"Ja se duboko u sebi nadam da to nije istina."

"Pa Stella , trudnoća je nešto naljepše u životu svake djevojke. To je blaženo stanje i nešto što će vas dosad najbliže povezati. Ja imam dvoje djece i presretna sam bila kada sam saznala da sam trudna drugi put,usprkos tome što mi je prva trudnoća bila užasno rizična."

"Ja imam samo 20 godina."

"Sada ću te ja pregledati pa ćemo ti izvaditi krv,a onda ćemo sve saznati."

Pregledala me , a David me cijelo vrijeme držao za ruku. Bio je jako nervozan i vidjela sam to na njemu. 

DAVID P.O.V.

Mislim da dosad u životu nisam bio nervozniji nego danas.Lupao sam nogama čekajući da doktorica završi pregled.Ona je glumila cijelo vrijeme da se "veseli", a znao sam da ne želi ovo dijete i da je još mlada da bi bila majka.Kriv sam radi ovoga i morat ću joj se iskupiti dobrano jer znam da mi ovo neće oprostiti. Završila je s pregledom i sjedili smo u ordinaciji čekajući doktoricu.

"Hoćeš li ti prihvatiti ovo dijete?"-pitao sam je.

"Naravno da hoću.Ne bi ga pobacila ni da mi život ovisi o njemu,rad ovdje naučio me da je pobočaj najveći zločin.To je čak u nekim državama protuzakonito."

"Kriv sam za ovo i snosit ću posljedice.Spreman sam na to."

"Pa kakve posljedice?Ja sam sretna što ću biti majka... zar se ne sjećaš da sam rekla da želim biti uzorna majka i primjer svome djetetu pa ću tu misiju spremno prihvatiti. "

Šutio sam i ostao duboko iznenađen njenim riječima.Tada je u ordinaciju ušla doktorica donoseći nekakve papire u rukama.

"E pa golupčići,nalazi su tu. Trudna si,čestitam vam." - rekla je.

Gledao sam u nju pomalo šokirano dok je Stella zaplakala.

"Nemoj se Stella nervirati. Ti imaš 20,sposobna si da budeš majka jer si ovdje na klinici pokazala kako divno radiš s djecom.Ja ću ti voditi trudnoću i sve će ti biti jasno."

"Da, ali nisam bila spremna na ovo."

"Ne brini se.Bit ćeš spremna.Trudna si 10 tjedana."

"A što nosi?"-pitao sam.

"Još je rano da bismo znali spol."

Stella je zahvalila doktorici i izašla iz ordinacije.Kroz polikliniku je prošla brzo i  nije se nikome javljala niti je ikoga pozdravljala.Otključao sam auto i ušla je unutra.

"Zar sada nećeš razgovarati sa mnom?"-pitao sam je.

"U ovom trenutku neću,ali želim da mi budeš podrška u ovome."

"A ne želiš razgovarati sa mnom?Da ti iskreno kažem,nisam sretan što si trudna,ali bit ću tu radi tebe same da ne moraš sama kroz ovo prolaziti. "

"Kako te nije sram?Ti si napravio ovo dijete i samo tebe krivim radi toga!"

"Mene kriviš?Ja sam se trudio oko tebe,a ti mi uzvraćaš na ovakav način.Ja imam 23 i postat ću otac.Misliš da se veselim?Nema šanse!"

"Ako tako misliš,onda mi više ne trebaš."

Iskrcala se i otišla slijepom ulicom gdje automobili ne mogu proći.Potrčao sam za njom:

"Ne,ne ideš nigdje u ovakvom stanju."

"Tebi nije stalo,ostavi me."