TI I JA SMO GREŠKA

DUHOVI PROŠLOSTI

Kakva sam ja glupača!Pa to je strašno,gadim se sama sebi.Mislila sam da mi netko zaista može pružiti ljubav.Kako sam bila slijepa?Kako nisam vidjela da me želi iskoristiti i ostaviti na cesti?A samo njega krivim...samo je on kriv jer mi je napravio dijete i sad me još i ostavio.Lutam slijepim ulicama negdje izgubljena.Vani je snijeg,hladno je,a ja se ne znam vratiti u svoj stan.Najbolje da umrem u nekom kutu i otiđem u njen zagrljaj jer bi me u ovom trenutku samo ona znala utješiti.Bespomoćno lutam u tišini grada, a tada me netko zazove :

"Hej Stella, kamo ćeš?"

Okrećem se začuđena. Mislila sam da me netko priziva ili da mi se pričinjava jer to nije čudna pojava u zadnje vrijeme. Mama je tek prije 2 mjeseca umrla i nisam se u potpunosti oprostila od činjenice da je nema.Kada sam prodala onaj stan,teška srca sam predala ključeve novom vlasniku.Teško sam se oprostila od svih tih uspomena koje sam ostavila tamo.Moje namjere s tom odlukom bile su jasne,da ostavim prošlost za sobom i da krenem dalje u novi život s njim.A on?On me samo kao psa odbacio.Nikada se neću maknuti od prošlosti.Ta osoba koja me zazvala bio je Will,njegov brat. 

"Hej Will , što ti tu radiš?"

"Pa u ovom kvartu živim,zar ti David to nije rekao?"

"Nismo o tome pričali i šetam tu tako da se nisam ni previše osvrtala."

"A gdje je on?Kako to da niste zajedno?"

Nisam mu htjela reći jer je gore kada to njegov brat zna.Htjela sam da to ostane među nama i bolje da nitko nikada ne sazna da me odbacio jer sam ostala trudna.

"Ma ne... tek sam s posla i idem prema stanu."

"Pa ne možeš po ovoj hladnoći... hoćeš da te ja odvedem?"

"Ne, zaista ne trebaš."

"Hoću,nećeš se razboliti.Dođi."

Ušla sam u njegov Range Rover koji je izgledao skandalozno. Unutra je bilo toplo i zagrijala sam se.Will me pogledao u oči i nekako je bio zabrinut :

"Oči su ti natečene.Jesi li ti plakala?Je li ti to on napravio?"

"Ne,ne...nisam plakala...čini ti se."

"Pa slušaj me Stella , imam potrebu da budem iskren prema tebi. David,unatoč tome što se čini pažljiv i drag,nije sposoban prihvatiti sve što se događa oko njega.Kada je otac otvorio polikliniku prije par godina otišao je od kuće i tek nedavno počeo opet razgovarati s njim.Ja ne želim da te povrijedi i bilo bi bolje da se makneš od njega.On nije sposoban dati ljubav."

"Zaista?"

"Nemoj da ispadne da sam ja nešto namjerno protiv njega rekao.Samo ne želim da te povrijedi."

"Je li on ikada bio zaljubljen?"

"Imao je on mnogo žena.Bio je običan ženskaroš i svake večeri je spavao s drugom.Par njih je ostalo u drugom stanju i njima nije ni plaćao alimentiaciju.Samo ih je otjerao,a jednu je čak i silovao u takvom stanju tako da je pobacila.Ti nisi zaslužila da te netko tako povrijedi."

Zaplakala sam.Duša me zabolila.Will me zagrlio.

"Znala sam da je takav jer ja nemam sreće u ljubavi.Uvijek padnem na pogrešne."

"Makni se od njega,molim te,radi mene."

Iskrcala sam se i zahvalila mu na svemu što mi je rekao.

DAVID P.O.V.

Uporno je tražim.Prešao sam cijeli grad tražeći je i vozeći se uokolo glavom bez obzira,ali nje nema.Bio sam do njena stana,ali nije ni tamo.Bio sam grub prema njoj i opet sam otključao onu svoju tamnu stranu prošlosti.Koji sam ja kreten?Ja trebam biti sretan jer je trudna sa mnom,žena koju najviše na svijetu volim i za koju bih dao sve.Sada sam je izgubio i duboko u sebi se kajem radi toga.U tom trenu me zove Will :

"Budalo glupa, što si joj napravio?"-dere se u slušalicu.

"Što?Gdje je ona?"

"Nemam ti namjeru reći,samo želim znati što si joj napravio?"

"Ne trebam se ja tebi pravdat, to je naša privatna stvar.Ja ću saznati gdje je ona."

"Ne,nećeš...ja ti neću dati jer nju nećeš povrijediti.Nisi se nimalo promijenio,isti si gad kao i ranije,čak još i gori.Došla je sva blijeda i natečenih očiju tamo meni ispred zgrade,vjerovatno si je otjerao od kuće."

"Ja ću je pronaći i ona će mi oprostiti jer sam joj ja jedini ostao na ovome svijetu."