TI I JA SMO GREŠKA

UVIJEK ĆU TE VOLJETI

Završila sam s poslom kasno navečer.Bilo je skoro blizu ponoći pa sam se doma uputila slijepim ulicama kako me ne bi uhvatio pokoji beskućnik ili silovatelj.Oduvijek se bojim povrataka doma kasno navečer jer nikad ne znaš tko te može napasti i oteti te.Ulice su mračne unatoč tome što je New York grad koji nikad ne spava.Lutam glavom bez obzira već poznatim slijepim ulicama i zamišljam da ležim u toplom krevetu.Putem susrećem par beskućnika koji spavaju na prilazima u zgrade ili pak posred ceste u nadi da će njihov bijedni život prekinuti slučajni pijanci u svojim skupocjenim autima.Kako je bijedno razmišljati na takav način,a opet što ti drugo preostaje?Zar se preko noći možeš obogatiti i taj bijedni život pretvoriti u raj?To su samo bajke,savršen život ne postoji.Dolazim doma iza jedan.Ispred svoje zgrade susrela sam ekipu svog godišta koja je na rubu pijanstva.Opijaju se na najjeftiniji mogući način i to im odgovara.Ne vjerujem kako se mogu uništavati alkoholom umjesto da iskoriste život na najbolji mogući način.

"Ej,ti,ljepotice ostani s nama ... uživaj!" -jedan mi se obratio.

"Neću!"-odgovaram već pomalo umorna.

Jedan me uhvatio s leđa i zagrlio :

"Još je rano..."

Pokušala sam se oduprijeti i udarila sam ga u neugodno područje.Potrčala sam u zgradu koliko god su me noge nosile.Zatvorila sam vrata za sobom sva preznojena.Srce mi se uzlupalo.Tko zna što su mi sve mogli napraviti?Naš stan je bio tako hladan i prozorsko staklo u kuhinji je bilo razbiveno.Svake večeri se smrzavamo jer nemamo novaca da bismo promijenile staklo na tom prozoru zato se trudim naći još neki posao , pa makar i prekonoćni , da skupimo i novac za to.

"Dušo,došla si.Uzmi večeru."- rekla je mama.

"Zar si nešto skuhala?"

"Imaš par peciva iz pekare koja sam skupila kada su je zatvorili pa su ih ostavili u kutijama na podu."

"Kako ti je bilo na poslu danas?"

"Kao i svakog dana.Tebi?"

"Isto."

"Znaš li da sam razmišljala da si kupimo stan malo bliže?Vidjela sam oglas i nude ga po povoljnoj cijeni."

"To sve divno zvuči,ali nemamo za to novaca.Ovdje nam je dobro."

"Razbolit ćeš se.Ja ću raditi dvostruko više pa ćemo skupiti nekako."

"Ne,mama.Mi si to ne možemo priuštiti.Bit ćemo ovdje dok god možemo jer si ovo možemo priuštiti."

Jela sam i razmišljala o Davidu i njegovim riječima.Nisam spremna za novu ljubav koliko god me on bude spreman čekati.Jednostavno toliko me puta razočarala i dala bi toliko bol da joj nisam spremna dati novu priliku.Mama mi je oduvijek znala reći da je za ljubav potreban muškarac koji će te zaista usrećiti.U svakoj svojoj prethodnoj vezi sam mislila da uza sebe imam takvoga muškarca , ali na kraju bi me samo razočarao i izgubila bih želju za time da ga volim.Ušla sam u kupaonicu da se istuširam u hladnoj vodi.Svaki put kada upalim tuš dobijem srčani udar od toga koliko je zapravo voda ovdje hladna.Gledam se u ogledalo,u svoje umorno lice i podočnjake koji su ogromni.Kad su moje prijateljice u srednjoj stavljale korektore i pudere ja sam im se divila tj. divila sam se njihovu odmornom izgledu,ali sve to je bila samo kamuflaža.Ja se nikad nisam ni šminkala jer si nisam mogla to priuštiti.Legla sam u hladan krevet i odmah zaspala.

Oko 3 sata ujutro probudio me ružan san.To je noćna mora koju sanjam svake večeri.Bilo je to kada mi je bilo 17 i dečki iz kvarta su me pokušali silovati.Zavukli su ruke u moje gaće i skoro su me skinulu,ali onda me jedan od mojih prijatelja spasio.To mi je najgora trauma iz puberteta.

"Jesi li dobro?"-pitala me mama.

"Jesam,samo nisam dobro sanjala.Spavaj."

Upalila je svjetiljku i došla do mene i zagrila me.

"Zabrinuta sam za tebe.Moraš si pronaći život negdje drugdje,a ne u ovom gradu koji je prepun loših uspomena."

"Mama,ne.Ne bih te nikad ostavila samu."

"Ti si moraš pronaći budućnost i sreću,a ja ću sama živjeti i spremna sam na to."

"Ne pričaj gluposti.Zar da te ostavim nakon svega što si mi pružila?"

"A što sam ti pružila?Ah,kćeri samo si se razočarala u mene i ja nisam majka kakvu ti trebaš.Ja ti ne mogu ništa dati."

"Dala si mi sve.Sretna sam jer si mi mama."

"Volim te,mala moja princezice."

"Nikada te neću ostaviti."

Legla je kraj mene i zaspale smo zagrljene.Kada je mama pokraj mene sve je lakše i odmah se osjećam sigurnije.Nikad ne bih ostavila nju samu jer ona to nije zaslužila.Njoj treba netko uza nju i to ću biti ja.