TI I JA SMO GREŠKA

PRIZNANJE

Čime sam ja zaslužila da stalno hvatam one za koje znam da me neće voljeti.Ovih dana,puno sam razmišljala o Willovim riječima i shvatila sam da je naš odnos greška.Jedna velika greška nastala zahvaljujući boli i gubitku.Bila sam slaba u tom trenutku kada je ljubav "cvjetala" i taj nagon da mi je netko potreban doveo me do veze s njim.Samo što ta veza nije smjela otići ovako daleko.Will se pobrinuo da mi se David ne približi i već je prošlo desetak dana da smo se razišli.Međutim,puno je toga ostalo nerješeno i njegov otac se prema meni ponio jako lijepo i zamolila sam ga da ne pušta Davida na odjel kada ja radim.Razmišljam o bebi.Već sam u 12. tjednu trudnoće i privikla sam se na život s njom samo što imam jake jutarnje mučnine zbog kojih žalim što sam prihvatila ovo dijete,ali nisam ga smjela odbaciti jer ako mu želim biti primjer pobačaj bi u startu takvu odluku obustavio.Will mi dolazi svakog dana kada se vratim s posla i donosi ono što mi je potrebno,ali on zapravo ne zna da sam ja trudna s njegovim bratom.Osjećam grižnju savjest jer mu nisam rekla,a toliko toga je dosad napravio za mene.

I danas sam se,kao i obično,vratila kasno navečer doma.Samo što je novi stan moderniji i u ovoj zgradi imaju grijanje.Ponosim se njim jer sam se pomakla iz onog starog,ali opet žalim što sam tolike uspomene ostavila tamo i samo naglo radi ljubavi odlučila krenuti dalje.Ah,ta ljubav toliko puta mi je zabila nož u leđa da se više niti ne usudim pogledati je iskreno u oči.Mrzim je iz dna duše i proklinjem dan kada sam prohodala s njim.Mislila sam da je ideal jer je pokazivao toliku sućut za mene,a zapravo je bio nitko i ništa.Netko mi pokuca na vrata i otvorim.

"Ljepotica je stigla s posla!Donio sam ti nešto za jelo i današnje dnevne novine."-bio je to Will.

"Uđi,hvala ti...zaista si divan."

"Za tebe sam spreman napraviti sve da ponovno nabaciš osmijeh na lice."

"Grazie!"-rekla sam.

Ostavio je na stolu pizzu,sok i današnje izdanje New York Timesa kojeg obožava čitati i on sam.Donijela sam tanjure i čaše.

"Kako si?"-pitao me.

"Puno bolje nego ranije.Da nije bilo tebe ne znam kako bih sve prihvatila."

"Ja ti mogu pomoći u svemu,samo budi iskrena prema meni.Znaš,zabrinut sam za tebe...jako si blijeda i još si više smršavila u zadnje vrijeme.Je li sve u redu?"

Spustila sam glavu i ruke stavila na lice.

"Hej,jesam li što krivo pitao?Oprosti,zabadam nos tamo gdje mu nije mjesto."

"Ne,samo nisam bila iskrena prema tebi.Skrivala sam od tebe nešto zaista važno i to od onda kada si me vidio tamo ispred tvoje zgrade."

"O čemu se radi?Nemoj misliti da ću te ja osuđivati radi ičega...samo mi reci,bit će ti lakše."

"Trudna sam već 12. tjedan."

"To je on napravio?I onda te odbacio kao i sve prethodne?Ubit ću ga,zadavit i tajno pokopat da nitko ne zna."

"Samo mu nemoj ništa reći i sve će biti u redu.Sama ću podići ovo dijete i ne želim kasnije probleme da mu bude isto kao i meni."

"Ne,to tako ne ide.Platit će za svoje postupke.Uostalom,gdje mu je savjest?Odbacit ženu koju je navodno volio trudnu na cestu."

"Kako ti to podnosiš?Kako ćeš sama?"

"Podnosim...ujutro dva sata grlim školjku i treba mi jedno sat vremena da dođem k sebi,ali podnosim.Mogu ja to."

"Ja ću ti pomoći.Bit ću tu za tebe kao brat kojeg nikad nisi imala."

"Hvala ti."-zagrlila sam ga.

DAVID P.O.V.

Kajem se.Kajem se svake sekunde što sam takva životinja,što nemam osjećaj da se ponesem ljudski prema situaciji.Deset dana je nema u mom životu i to poslije pola godine.Pola godine sam je viđao svakog dana,bila mi je svjetlo u tami i dokaz da i s malim stvarima možeš biti sretan.Onda sam je nakon toliko pokušaja,pridobio za sebe.Prepustila mi se.Dva mjeseca sreće i napravim joj dijete.Krivim je za to dijete i odbacujem je.Tako nijedan normalan čovjek,siguran sam,ne bi postupio.Ja sam gad sa mračnom prošlošću koju sam tako dobro skrivao i promijenio se barem na neko vrijeme.

Ležim u krevetu kao i posljednjih 10 dana.Nisam skoro pa ni izlazio iz kuće jer me sram svega.Jednom sam pokušao otići u polikliniku,ali otac je zabranio da me puste unutra.Nisam htio biti naporan,ali želim je vidjeti još jednom.Barem na tren da joj kažem kakav sam sebični kreten bio.Kada bih barem mogao vratiti vrijeme,ali mislim da bih i tada isto postupio jer sam običan kreten rođen bez osjećaja.