TI I JA SMO GREŠKA

NA OVOM SVIJETU SAMO TEBE IMAM JA

Ima li smisla tražiti novu ljubav poslije svih tih propalih veza?Ima li smisla nadati sa da se moguće opet zaljubiti,ali da ovog puta nećeš biti nesretan?Toliko puta sam ponovila sebi ove rečenice da i kada mi dođu napamet dam sebi šamar.Kad sam glupača.Kad ne znam kako se od početka treba postaviti.Kad jednostavno ne znam izabrati ono što je ispravno,kad nemam ukus za one prave.Živim u kvartu u kojem žive jedino propalice i oni kojima je život uzeo sve.Nažalost,moja mama i ja smo doživjele istu sudbinu i nama je život uzeo sve.Imale smo kuću koju su nam ovršitelji uzeli prije desetak godina zbog tatinih dugova iz prošlosti.Moja mama radi,ali ne zarađuje dovoljno da bismo živjele u boljim životnim uvjetima.Uostalom,naučene smo da nam je teško u životu i baš zato nas ova situacija nije ubila do kraja.Završila sam srednju školu prošle godine i sada konobarim u kafiću na drugom kraju grada do kojeg svakog dana pješačim jer nemam novaca za gradski prijevoz.Sav novac trošimo na dugove i na preživljavanje.Ustala sam u 5 nakon sat vremena spavanja.Ne mogu spavati jer imam cijelu noć užasne noćne more koje me proganjaju.Mama je već otišla jer radi u pekarnici i od 3 mora peći kruh i ostala peciva.Obukla sam tajice,duksu i već stare adidas tenisice.Vani je užasno hladno,ali navikla sam na takve uvjete jer ipak živimo u New Yorku.Na ulici nema skoro ni žive duše i rano je da bi se išta odvijalo.Lutam ulicama uronjena duboko u svojim mislima i gledam one beskućnike na klupama u parkovima.Naša sudbina je jako blizu takvoj,ali uzdržavamo se nekako.Iako zarađujemo manje od prosjeka.Moja gazdarica mi jedva da 200 dolara mjesečno,ali već mi je prijetila da će mi smanjiti plaču.Da mi je smanji ništa mi od zarađenog ne bi ostalo.Dolazim za dva sata do kafića i otključavam vrata.U kafiću sve smrdi po cigaretama jer se nikada ne uspije prozračiti do kraja.Odmah mi pozlije od ranog jutra.Perem pod opet i gledam prolaznike koji žure na posao.U 8 otvaramo.Najranije mušterije su lokalni pijanci koji od ranog jutra deru najjeftiniji alkohol koji smrdi na kilometre.

"Mala,donesi još"-stalno viču.

Mrzim ovaj posao iz dna duše,ali nisam se nigdje finije mogla zaposliti.Moram i ovdje glumiti da sam sretna i zadovoljna.Ne mogu reći da nisam sretna kada mi gazdarica da onih 200 dolara,ali posao je ogavan i ubijem se ovdje.Mama kaže da dolaze bolja vremena.Nadam se.Upalila sam caffe aparat,a gazdarica ulazi u kafić.U markama je od glave do pete i viče mi sa vrata:

"Radi kavu,ali nemoj ni slučajno da bude loša kao jučer...inače letiš!"

Sjeda za prvi stol i čita novine.Svako jutro ista priča.Donosim joj toplu kavu u najvećoj mogućoj šalici.

"Pomoli se da je dobra!"-kaže mi hladno i drsko.

Svakog puta se zaledim od njenih riječi.Ne mogu vjerovati da je tako bezosjećajna i okrutna.Mrzim je iz dna duše i molim Boga da nekakav drugi oglas padne s neba.

"Odvratna je.Razmislit ću do kraja tvog radnog vremena hoću li te zadržati ili ne!"-reče mi.

Ne smijem riskirati da izgubim ovaj posao jer inače mama i ja možemo odmah početi tražiti klupu u parku gdje ćemo spavati.Radim i vrijeme prolazi nenormalno sporo.Oko 12 dolazi David koji preuzima nakratko posao dok odem nešto kupiti za jelo,naravno,nešto što si mogu priuštiti,a da je jeftino.

"Ajde,idi.Gazdarica još neko vrijeme tu neće dolaziti."-kaže David.

Davida sam,inače,upoznala prošle godine dok me skoro skupio auto dok sam prelazila pješački nakon posla i on me skoro zgazio.Onda mi je obećao da će mi se svakog dana na neki način pokušati odužiti.Najprije mi je donosio nekakve skupocjene poklone,a onda i neko vrijeme nudio smještaj kod njega u stanu ako prohodam s njim,ali tad sam bila zauzeta.Kasnije kad sam prekinula sa svojim bivšim on je već bio zauzet i naš odnos je ostao prijateljski.Počeo mi se na ovaj način oduživati i tako mi najviše odgovara.Trčim prema najbližoj pekari i uzimam krafne.Ovdje koštaju manje od dolara i to mi jako odgovara.Vraćam se za par minuta,a David radi.

"Hvala ti."-kažem mu.

"Odužujem se.Nema tu potrebe zahvaljivati se.Pojedi to."

"Ne,nema potrebe.Većina onih koji te pokušaju pregaziti još te i tuže zato jer nisi ti nisi pazio."

"Ma daj,nisam ja takav.Kako si?"

"Dobro koliko je to moguće.Bitno je da imam tih 200 dolara da podmirujem tatine dugove i sve je u redu."

"Daj,molim te.Kako se ne umoriš više od takvog života?Jesi li barem sretna i imaš li nekog uza sebe?"

"Nema tu razloga da bih se umorila.Navikla sam se da mi je teško i idem dalje.Imam mamu i dovoljna mi je.Ne trebaju mi više razočarenja u ljubavi jer sam se previše napatila već."

"Ja ti mogu pružiti sve."

"Ne treba mi ništa,hvala ti."

"Kada se predomisliš,reci mi jer sam već dugo ludo zaljubljen u tebe.Čekat ću te zauvijek ako treba."