Ruski POLJUBAC #2 ✔️

5. Prvi

"Kad upoznaš nekog posebnog, znati ćeš... Tvoje srce početi će kucati brže i smijati ćeš se bez ikakvog razloga..."

***************

Uletila sam u poslovnicu banke kao kakva luđakinja. Uputila se na prvi prazan šalter. Drhtavim sam rukama službenici dodala svoju karticu.

Tapkala sam nogom u nestrpljenju, dok je ona provjeravala moje račune.

- Da, gospođo. Ne postoji nikakav propust. Uplata je bila na vaše ime prije točno sedamnaest dana.

- Možete li mi provjeriti tko je uplatitelj? - jedva govorim.

- Novci su prebačeni s računa firme Star Company. - ljubazno mi odgovara.

- Tko je uopće vlasnik te firme?

- Gospođo, ja vam to ne mogu reći. - nježno mi se nasmiješi.

- Molim vas. Moram znati. - uporna sam.

- Zbog ovog bih mogla snositi posljedice. Nadam se da ćete ostati diskretni. - ozbiljno me pogleda.

- Naravno, samo moram znati. - lupkam prstima po pultu.

Nestrpljivo je gledam dok tipka po tastaturi. Zastane, pa pogleda moju karticu. Ponovno tipka. Pogleda me na kratko, pa nastavi zuriti u monitor. Kao da me namjerno ostavlja da se pržim.

Pročisti grlo, skine naočale, pa me nekako čudno pogleda.

- Gospođo, sigurni ste da nemate pojma o ovome?

- Da, zato sam tu. - neka nelagoda mi prolazi niz kralježnicu.

- I nikada niste čuli za ovu firmu? - sada joj lice poprima zbunjen izraz.

- Ne, ne i ne. Nisam. Ništa mi nije jasno. Zato sam tu. Bila bih vam zahvalna, ako biste mi odgovorili tko je vlasnik? - mom nestrpljenju nema kraja, čini mi se.

- Zanimljivo. - govori i okreće monitor prema meni. - Jer, kako vidite, ovdje piše da ste većinski vlasnik upravo vi.

Smatrala sam da ću nakon izlaska iz banke imati odgovore. A ja sam sada zbunjenija no ikada. Kao da me polila kantom vode. Ja sam vlasnica firme. Firme za koju u životu nisam čula.

Koračam prema svom stančiću. Želim znati, sada više no prije, koji se vrag dešava.

Kakva firma, kakvi novci? Šali li se netko sa mnom?

Prvi mi na pamet padaju roditelji. Ali oni su me se odrekli onog dana kada sam izabrala Maura umjesto njih. Mauro bi mi prije ukrao, nego poklonio novce. Odbacujem ih s liste potencijalnih darivatelja.

I bolje da nije nitko od njih, jer ne želim da ikada saznaju gdje sam. Trudim se godinama sakriti svaki trag koji bi ih doveo do mene i bila bih razočarana u sebe kada bih shvatila da sam bezuspješno pokušavala.

Novci su mi doslovno pali s neba, onda kada ih najviše trebam. Svejedno neću taknuti ni lipe. Barem ne još neko vrijeme. Najprije moram saznati pozadinu te priče. Predobra je da bi bila istinita. Slutim da se nešto katastrofalno krije iza svega toga. I ne namjeravam odustati dok ne istjeram sve na vidjelo.

********************

Pogledavam u Sanju i Robertu. Djevojke sam tek upoznala, a već im se želim prikrpati.
Tara i Antonela odlaze iz Ex-a. A ja tako žarko želim ostati. Samo još malo. Tek još koji minut da nahranim svoje oči pogledom na njega.

Bila sam ushićena kao kakva školarka kad me Tara pozvala van. Ovo je za mene prvi izlazak od kako sam postala majka i objeručke sam ga prihvatila. Zbog toga, jer iako uživam u majčinstvu, osjećam se nevjerojatno usamljeno. I pri tome ne mislim samo na nedostatak muškaraca u svom životu, već na društvo i prijatelje.