Ruski POLJUBAC #2 ✔️

11. Daljina

"Osobe koje imamo pokraj sebe, važne su nam u životu. Ali tek onda kada ih izgubimo, shvatimo koliko su nam zapravo bitne..."

*********************

Baš je svih Tarina nesreća zbližila, svih čvršće povezala. Svi smo se puno više družili, držali zajedno.

A mene i Aleksandra je ta ista nesreća udaljivala iz dana u dan sve više i više. Toliko da smo došli do trenutka kada ga ne mogu nazvati ni prijateljem. On je tu. Dobročinitelj i poznanik. Hladan i drzak.

Uspješno izbjegava svaki moj pokušaj da ga pitam u čemu je problem. Prošlo je već par mjeseci i ja sam naučila živjeti tako. A jesam li prihvatila, sasvim je druga priča.

S Andrejem sam riješila ugovor o zakupu stana, jer ne želim biti ničiji teret. Financijski mi tako skup stan nije potreban, ali i ja sam samo čovjek od krvi i mesa, željna uživati u blagodatima života.

Nelly mi je jasno stavila do znanja da će Aleks poludjeti kad sazna da sama plaćam stan. Živo me zaboli. Ionako samo žudim za njegovom reakcijom, bilo kakvom. Pa ako to mora biti bijes, neka bude.

Došla sam do granice pucanja. Treba mi netko za razgovor, jer ja više ovo ne mogu držati u sebi.

Tara se već skoro oporavila, često je posjećujem, ali nikako da uhvatim trenutak da ostanemo same. Počinjem sumnjati da Sebastian ima tajni dogovor s Markom i Nelly, pa na smjene dežuraju pokraj nje.

Znam da ni danas neću biti bolje sreće, jer Tarin će dom večeras biti prepun. Iako se većina nas protivila, bila je odlučna u namjeri da nas sve pozove na vrtnu zabavu uz roštilj. Na neki nam način želi dokazati da se oporavila i vratila u punom sjaju, baš kako zaslužuje.

Nelly i ja, pozvane smo ranije da joj pomognemo u pripremi, jer se Tara u poodmakloj trudnoći ne bi trebala previše umarati. Tijelo joj je ionako pretrpjelo dovoljno gadan šok.

Polako koračam prema ulaznim vratima, iskosa pogledavajući u susjedno dvorište. Obzirom da je njegov auto na prilazu, vjerujem da je Aleksandar tu negdje. Tijelo mi drhteći odgovara na tu informaciju.

Skidam naočale i spremam ih u torbicu. Glasno uzdahnem, sudarajući se sa muškom stijenom.

- Majo. - grubo izgovara moje ime.

Podignem pogled susrećući se sa divnim licem koje je postalo moja glavna misao.

- Aleks. - jednako uzvratim.

Šutke se promatramo. Prva skrenem pogled, zaobiđem ga i uđem, ostavljajući ga da stoji na istome mjestu, a u sebi gajim nadu da će doći za mnom.

Moje je raspoloženje trenutačno palo. Nabacim neki iskrivljeni lažni osmjeh i potražim glasove koje čujem.

Tara sjedi za kuhinjskim stolom, Nelly već na veliko priprema čaše i tanjure.

- Hej, draga. Stigla si. - Nelly me ljubi u obraz.

Odložim torbu na stol i odmah se uhvatim posla. Slažem plate s narescima, napravim salatu, i koliko se god pokušavala koncentrirati na ono što radim, ne mogu prestati misliti na njega.

- Šta se dešava s tobom i Aleksom?

Preplašeno, glasno uzdahnem. Osvrnem se preko ramena. Nisam čula u kojem je trenutku Nelly izašla, niti sam shvatila da smo ja i Tara napokon same.