"Sedam ljeta je prošlo otkad te znam...
Danas klečim pred tobom da te upitam...
I ne, ne bojim se, ne,
sasvim sam siguran...Dlanovi ti se znoje i drhti ti glas,
a svejedno mi kažeš, vjerujem u nas,
i da odgovaraš da,
jer ti me dobro znaš...Da žena mi budeš, nije to hir...
U ljubavi ovoj sam našao mir...
Da zauvijek dijelimo dobro i zlo,
živim za to...Da na tvoju kosu mi miriše dan,
i sunce nam uđe u naš mali stan,
da zajedno stvaramo djecu i dom
živim za to...Ja živim za to..."
*********************
- Aleksandre, uzimaš li...
- Uzimam!
- Polako, momče, smireno. Dozvoli mi da dovršim. Aleksandre, uzimaš li Maju...
- Uzimam! - slovka.
Matičar nervozno otpuhne, zagleda se u Aleksa, pa skoro frustrirano ponovi.
- Aleksandre, uzimaš li Maju za svo...
- Da, čovječe! Uzimam!
Tijelo mi podrhtava, ali pokušavam ostati pribrana, i valjda sam jedina koja se ne valja od smijeha. Pogledavam u Marka koji stoji iza Aleksandra, grize usnu, ramena mu se nekontrolirano tresu, pa najzad dlanom prekrije lice.
A kad se usmjerim natrag na svog muškarca, osmijeh mi zamrzne od siline tog prodornog pogleda.
Odlučnost da budem njegova, snaga ljubavi kojom me obasipa, govori mi da činim ispravnu stvar i da ni sekunde svog života neću posumnjati u nas.
- U redu. - matičar se okrene prema meni. - Majo, uzimaš li Aleksandra Klimova za svog...
- Uzimam! - ispalim na rubu suza.
- Kamo vam se žuri, djeco?
- Sad bih ti rekao. - Aleks promrmlja u bradu.
Marko stane do Aleksa i dodaje nam prstenje. Čim ja dobijem svoj prsten, drhtavim rukama uzimam onaj veći i stavljam ga na Aleksovu ruku.
Podignem pogled, prođe tek sekunda, a on mi dlanovima obujmi lice i utisne snažan poljubac. I da me nije sram, skakala bih i vrištala od sreće, ljubila ga i grlila neprestano i sada znam...
Znam da ovamo pripadam. Znam da sam rođena da budem njegova, da ga volim, da ga usrećujem i prihvatim sve što mi daje od sebe.
Sada, kad imam Aleksandra i svoju dječicu, kad je sve drugo zaključano u prošlosti, moj život ima smisao.
- Ja vam nisam ni trebao. - čujem matičara kako gunđa. - Smijem li vas proglasiti mužem i ženom, ili ćete i to sami?
- 'Ajde, 'ajde, kad si navalio. - Aleks mu rukom daje znak da to učini.
- Proglašavam vas mužem i ženom. Možete... - odmahne glavom. - Ponovno poljubiti mladu.
YOU ARE READING
Ruski POLJUBAC #2 ✔️
RomancePovrijedio me, ostavio me... Zaboravio je na sve što smo imali... Ja nisam... Sve dok nisam ugledala najljepše zelene oči... Najseksi osmijeh na svijetu. Tara je imala pravo... Braća Klimov ubojiti su za žene...