Ruski POLJUBAC #2 ✔️

13. Povratak

"Kako zaboraviti osobu do koje nam je stalo...? Kako srcu zabraniti da voli...? Kako preživjeti bez osobe za koju dišemo...? Je li vrijeme lijek ili samo nada...?"

*******************

Trebala sam pobjeći. Trebala sam ga odgurnuti, ne mu dozvoliti da vlada mojim tijelom i umom. Trebala sam biti hrabrija.

Ali, nisam... Nisam mogla.

Dao mi je deset sekundi koje nisam iskoristila. Zato je ostvario svoju prijetnju. Moja haljina, pokidana, kliznula mi je niz bedra i ostala omotana oko mojih gležnjeva.

Aleksandar se u tom trenutku udaljio par koraka od mene. Pružio mi ruku i povukao me prema sebi.

Stojim u sredini njegove sobe, u donjem rublju, uzdignute glave. Želim mu dati do znanja da se mogu nositi sa njime, da nema to pravo manipulirati sa mnom.

Ali ne uspjevam. Ubrzano dišem i strepim. Čekam i želim da me uzme. Kad je uletio u sobu, bila sam uvjerena da će nastaviti sa svojim napadom. No, kad me odmjerio u donjem rublju, kao da se otrijeznio.

Polako korača u krug oko mene, poput zvijeri koja vreba svoju žrtvu. Osjetim ga iza svojih leđa. Pitala bih ga zašto šuti, zašto ne uzme ono po što je došao. Bilo bi to jednostavno pitanje, kad bih mogla izgovoriti suvislu rečenicu. Zato radije šutim i ponovno mu prepuštam vodstvo.

- Slatkice, da razjasnimo najprije nekoliko stvari...

Ako je ikako moguće, tijelo mi postaje još napetije, još osjetljivije.

- Šta želiš od mene? - glas mi puca.

- Pusti sada želje. Hoću da shvatiš neke činjenice.

Jednim mi nježnim dodirom zapali kožu. Prste zakači u rub mojih gaćica i polako ih spušta niz moje noge. Ne okrećem se da bih ga pogledala, ali znam da čuči iza mene. Grubo mi rukom uhvati gležanj i tako me natjera da iskoraknem.

Podiže se milujući mi kožu dlanovima, pa u dva spretna poteza ostanem i bez grudnjaka.

- Činjenica broj jedan... Uživaš u iščekivanju.

Kosu mi omota oko šake i prebaci je preko lijevog ramena. Naginjem glavu osjećajući trnce, koji samo što ne pucketaju pod dodirom njegovih prstiju kojima mi draži predio između vrata i ramena.

- Činjenica broj dva... Ovako reagiraš samo na moj dodir. - približi mi se, pa šapne na uho. - Slobodno me ispravi ako griješim.

I da mu želim proturječiti, i da ga želim ispravljati... Ni dalje ne mogu pronaći svoj glas.

- Činjenica broj tri... Koristiš Petroviča da bi mene učinila ljubomornim, zar ne? - ruku podvuče ispod moje, pa otvoren dlan raširi preko mog trbuha i prisloni me na sebe. - Zar ne, Majo?

Šutim, jer to nije istina. Mogu mu priznati da je to samo Antonelin plan, u kojem je uspjela, no što bih dobila time da je odam?

- Tvoju ću šutnju shvatiti kao "da". Zatim, činjenica broj četiri... Izgaraš od želje za mnom.

Nasmijem se na glas njegovoj samouvjerenosti. Nasmijem se od nervoze, jer prokleto dobro čita moje misli.

- Tvoj ću smijeh također shvatiti kao potvrdan odgovor. I dolazimo do one posljednje činjenice... Ako misliš da ću dozvoliti nekom tamo kretenu da uživa u tvom tijelu, gadno se varaš, Majo. Ja sam tu da zadovoljim tvoje apetite. I samo ja.