Besmrtni Smrtnik

Uvod

Obavijest: 

Uvod je u potpunosti nov. Razlog zašto sam ga mijenjala jest da sam u mjesec dana, otkako sam objavila stari Uvod, rodila se nova ideja koja se nije poklapala s Uvodom pa sam morala promijeniti. Nadam se da će Vam se svidjeti izmjene. Uživajte! 

"Dragi putnici, dobro došli na novo putovanje. Nadamo se da će Vam se svidjeti ovo putovanje te da ćete uživati u njemu. Više nismo na Zemlji, stoga se čvrsto držite i krenimo upoznavati svemir!" 

-zapovjednik svemirskog broda Besmrtni Smrtnik 

Kako izgleda Raj? 

Izgleda li poput našeg najdražeg mjesta, samo što je sve presvučeno u bijelo? 

Jesmo li sami ondje i ne osjećamo se usamljeno? 

Upoznamo li ondje Boga? 

Hoćemo li pronaći ondje svoj vječni mir i živjeti bezbrižno ili će nam uvijek nešto nedostajati?

Jesmo li ondje duše? Što je s ljubavi? Što ondje više prevladavala: ljubav ili zadovoljstvo? 

Moj odgovor bi na sve bio Ne znam, Pitajte nekog drugog, Obratite se svećenicima, oni su išli na teološke fakultete. Zavjetovali su se, znaju što rade. 

Nisam čak ni bio siguran koliko je Biblija pouzdana, ali znao sam da je obmanula čitav svijet. Njezini autori su mnogobrojni, možda su neki od njih doživjeli bliske susrete s Bogom, a možda su pak izmislili priču. Ne znam. Nisam bio prisutan u tom vremenu. 

Ja se ne stidim svoje vjere, ali stidim se drugog načina na koji je kršćanstvo šireno. Stidim se križarskih ratova jer su ljudi poubijani jer su se mišljenja razilazila. Tako je i danas, ali onda... Stradala su i nevina djeca. Stradali su ljudi, možda je Vaš predak bio u njemu, možda je umro od mača, možda je umro od bolesti, možda je pobjegao kao današnje izbjeglice u bolji svijet, ali i na tom putu je umro jer se nije mogao othrvati višoj sili. 

Ne kaže se uzalud da je čovjek čovjeku najgori neprijatelj. 

Ali netko ima savjest pa zna što čini, a netko nema. Netko bespogovorno slijedi ono što mu se nametne, bez obzira koga će pogaziti na tom putu i kome će nanijeti bol. 

Nisam uzalud postao doktor. Želio sam istraživati, želio sam biti dobro plaćen, želio sam biti obrazovan, želio sam postati netko i nešto - netko koga će svijet prepoznati. Vjerovao sam da sam rođen pod sretnom zvijezdom jer mi je život bio lagan. 

Ali sada više tako ne mislim. Ne jer sam izgubio ono što mi je bilo jedino vrijedno, osobu oko koje se vrtio moj svijet i osobe koja je nekoć, u nekom vremenu hodala kraj mene. Jednako ravnopravna, jednako vrijedna i u potpunosti voljena. Ali sada... Nisam čovjek koji će priznati da osjeća bol ako to nije potrebno, ali u ovoj tišini koja me obavija, spreman sam priznati da neizdrživo boli. Previše jer osjećam da je istrgnut dio mene za koji nisam znao da postoji sve ove godine dok ona nije došla, otvorila ta skrivena vrata i oslobodila sve ono što je promijenilo moju dušu i napravila od mene ranjivog čovjeka. 

Toliko prokleto boli što joj ne znam ime. Što ne znam gdje stanuje, što je prokleto nestala od mene. 

Volim tu nepoznatu ženu. Ta ljubav je toliko snažna da osjećam kako zbog nje svakog dana sve dublje i dublje tonem... Jer me napustila i nije mi dala priliku da ju upoznam, da ona upozna mene. Nismo si dali priliku. Ona nam nije dala priliku tom svojom pohlepnošću i sebičnošću. 

Mrzim tu nepoznatu ženu. Mrzim je jer iz njenog dolaska i brzog odlaska nije proisteklo ništa dobro - oslobodila je svu tamu koja je stanovala u meni, a da nisam imao pojma o njoj, i onda je nestala. Kao da nije ni postojala, napustila me, ostavila da svijet misli da sam lud. 

Lud od mržnje, ali i ljubavi istovremeno. 

Ranjen njenim poljupcem. 

Ostavljen njenim dodirom. 

Ispunjen prazninom u kojoj stanuje tama i glasni praskovi mojeg bijesa i mržnje. 

Otac mi je uvijek govorio da se ponosi mnome. Uvijek me gurao dalje i više jer je znao za što sam sposoban. Danas sam to ostvario, danas sam to osjetio, a njega nema. Kao ni mame. Nikoga. 

Uzdahnuo sam, a daj udah mi je poručio koliko čak i disanje boli. 

Da, predao sam se, a pronađem li ikada tu ženu koja me uništila, sve to ću joj strostruko naplatiti. Jer zaslužila je osjećati sve ovo što ja sada osjećam. Zaslužila je biti prokleta. Zaslužila je osjetiti svu bol, mržnju i nemilosrdnost ovog svijeta. 

Zaslužila je, zajedno sa mnom, postati Besmrtni Smrtnik. 

_____________________

Drage/i moje/i, nadam se da ste zadovoljni prepravljenim uvodom te da shvaćate kolika je dubina Davidove boli. 

Ja Vam obećajem dobru zabavu s novo-starim likovima, ali obećajem Vam da ćemo u idućim nastavcima upoznati jedan sasvim drugi svijet u kojem David ima glavnu ulogu, ali neće biti predstavljenim svojim imenom - David. 

Od srca Vam se zahvaljujem na svemu! 

Prvo poglavlje stiže jako brzo, samo da neke greškice prepravim! Ljubim Vas sve! 

Vaša Thunderstorm27. <3 <3 :* :*