Besmrtni Smrtnik

8. poglavlje

"Dragi putnici, konačno vas možemo obavijestiti da smo se poravnali po srednjoeuropskom vremenu te da naše zgode i nezgode počinju baš sada."

-kapetan svemirskog broda Besmrtni Smrtnik

"Jedva ste dočekali da nekoga tetošite, zar ne?" David je zarežao na hordu koja je ušla s njime u njegov stan.

Malo je reći da je bio nezadovoljan i uznemiren. Želio se zatvoriti u svoj stan, uživati zajedno s mirom i tišinom koja mu je bila tako rijetko pružena da može srediti svoje misli. Nije trebao hordu ljudi koja je ušla s njime kao da je nepokretan. Čudno je bilo što još nisu unajmili medicinsku sestru da ga pazi i mazi.

"Ustvari da", Petra je odgovorila i široko mu se nasmijala.

"Ne možemo riskirati da ti se ponovno nešto dogodi", Sofia se nadovezala i otkopčala svoj kaput. "Sam si u ovom stanu i ponovno možeš maznuti glavom i tko će dozvati pomoć?"

"Dolazi spremačica dvaput tjedno", odgovorio je mrzovoljno.

"Mi ćemo ti samo pomoći da se smjestiš, skuhati ti nešto i odlazimo", Lana ga je uvjeravala. David ju je pogledao kao da su joj upravo izrasli rogovi na glavi. Ništa nije rekao, već je produžio prema dnevnom boravku, bacio se na garnituru, noge podigao na stol i dohvatio se televizora.

Horda od osmero napornih ljudi je stala na ulazu u dnevni boravak i u miru ga gledala. David ih je uporno ignorirao. Već bi do sad pogledao u njih da nije bio mrzovoljan i željan mira i tišine. Namjeravao ih je ignorirati koliko god bude bilo potrebno, samo da se ispale iz stana.

"Otkazali smo tvoje obaveze na fakultetima i u bolnici do daljnjega", Tomislav je progovorio. David mu se zahvalio, a Stjepan je nadodao: "Onaj intervju što je bio zakazan za ovaj tjedan je pomaknut na neodređeno. Tvoja osobna asistentica je upoznata s detaljima tvog izbivanja, tako da je posao ostao u njenim rukama."

Samo je kimnuo glavom. Adam se potom oglasio: "Rekla je da će kroz koji dan svratiti da pogledaš neke papire i potpišeš ih. Nešto u vezi bolnice."

Opet je kimnuo glavom. Osam pari očiju ga je nastavilo gledati u tišini. Osjećao se kao da buše rupe na njegovom tijelu od tog silnog gledanja. "Oči vam dabogda ispale koliko me gledate!" Pogledao ih je mrsko.

Ilija se široko osmjehnuo, skinuo sunčane naočale s očiju i rekao: "Ja idem raditi ručak."

"Ja ću ti pomoći!" Sofia se nadovezala. "I ja", Petra je rekla. Njih troje su nestali u pravcu kuhinje, a ostala četvorica se raštrkala po stanu. Nije se obazirao na njih, ali pogledao je u Lanu koja mu se primaknula i sjela kraj njega.

Osjećao je njezin pogled na svom licu. Pogledao ju je. Lana je bila namrštena s nekim opreznim i zbunjenim, ali i znatiželjnim sjajem u očima. "Ti i ja ćemo morati razgovarati kasnije", rekla je. David je otvorio usta, no ona je podignula prst i pretekla ga: "Bez negodovanja!"

David je zatvorio usta i duboko udahnuo. Nije bilo smisla prepirati se s njome jer je znao da ga to neće nigdje dovesti, već će mu samo zadati bespotrebnu glavobolju. Nije niti kimnuo niti joj je ikako dao do znanja da je prihvatio rečeno. Usmjerio je svoju pažnju na televizor i uživao u ovom trenutku ne dopuštajući sjećanjima da ga preplave.

***

Bilo je jebenih deset sati kad se većina ispalila iz stana. David je mislio da su mu sjede izrasle od toliko čekanja samo da se smire na par trenutaka i utihnu, ali ne. Kad je jednom krenula graja, onda je stvarno krenula. Tomislav se smijao sa Sofiom, Petra se nešto umiljavala "mrgudnom" Mariu, Ilija i Lana su gledali neki videozapis na YouTubeu, a Stjepan i Adam su igrali Čovječe, ne ljuti se.