Besmrtni Smrtnik

18. poglavlje

"Dragi putnici, čvrsto se držite jer zalazimo u opasnu krivinu!" 

-prva časnica svemirskog broda Besmrtni Smrtnik 

Tjedan dana kasnije... 

Penelopa nije skidala osmijeh s lica. Bilo joj je humoristično gledati kako i koliko se David trudio da zaradi treći plus, a niti jedan od tih postupaka nije urodio plodom. Osim što je sad njegov stan mirisao na cvijeće te nisu smjeli otvoriti prozor jer bi kojekakve bube zaletjele unutra, David je bio na izmaku snaga. 

"Ovo bi trebalo biti lagano!" frustrirano je zarežao i bacio se na mjesto kraj nje. Penelopa je izvila obrve i pogledala ga s krajnje zabavljenim izrazom lica. "Nisam ti ja kriva što si prenaglio sa zaključcima, dragi." Namignula mu je i vratila pogled nazad u Nikolu koji je bio postavljen na sred boravka na velikoj deki na mjestu gdje je pred koji dan bio stolić. Ležao je na trbuhu i s ručicama se odizao od poda ili je samo puzao u krug. Igračke su bile raširene oko njega i svako malo je vrištao, smijao se i ili se prevrtao s trbuha na leđa. 

Penelopa se nije mogla nauživati pogleda na svog sina, a David nije mogao vjerovati da njegov sin svakog dana sve više napreduje, njegovo veselje krasi ovaj, još do prije kojeg dana, monotoni stan ispunjen samo tišinom prošaranom zvukovima koje su ispuštali razni aparati u stanu. 
Sad je njegov stan dobio na vrijednosti i kvaliteti. Njemu osobno činio se kao da je dosegao neprocjenjivu vrijednost svaki put kad bi se vratio s posla, a u njemu pronašao Penelopu i Nikolu. 

David je prebacio svoju ruku na naslon iza nje i prstima je lagano golicao po ramenu. "Bilo bi puno lakše kad bi mi dala smjernice, slatkice." Pokušao ju je šarmirati osmijehom. Penelopa ga je pogledala krajičkom oka i duboko udahnula. 

"Kako da ti dam smjernice kad nije bio takav dogovor?" upitala ga je. David se još više približio uz njezinu desnu stranu tijela. "Onda mi smiješ reći", šapnuo je. 

"Budi uvjeren da neću." Osmjehnula mu se i privila se uz njegovo tijelo. David se osjećao blagoslovljenim što ju je imao u svojim rukama, što se tako skladno slagala s njegovim tijelom i umom. 

"Ali zašto?" zacvilio je svojim glasom. "Odrasli ljudi se seksaju, na taj način komuniciraju." 

Penelopa se zacerekala. "To je točno, dragi, ali, koliko ja znam, ti trebaš zaraditi da nas dvoje, kao odrasli ljudi, komuniciramo na taj način."

"Ali, ružo moja", David ju je okrenuo prema sebi da gleda u njezine njemu najljepše oči, "tokom seksa se luči oksitocin koji čini da se i ti i ja osjećamo zadovoljniji, privrženiji i nježniji. A tebi i svima oko nas je općepoznato da je volim vidjeti osmijeh na tvojim usnicama." 

"Također", blistavo mu se nasmijala, "tokom tog vremena donosimo odluke koje ne bismo donijeli pri zdravoj pameti. A pošto ja volim više biti racionalna nego osjećajna, volim donositi odluke koje imaju veze s glavom." 

"I ja volim donositi odluke koje imaju veze s glavom kad si ti u pitanju." 

"Donjom glavom, Davide", slatko ga je nadopunila. "A poznato je da ta glava u većini slučajeva donese krive odluke koje u najviše slučaja ne pogoduju nikome." 

"Vjeruj mi", stavio je svoj dlan na njezin vrat i nježno je jagodicama milovao kožu, "svaka odluka koja je donesena, a ima veze s tobom, je za mene najbolja moguća donesena odluka." Stavio joj je palac na usnice da zaustavi njezino prekidanje njegova govora. "Znam da je Amanda jedna od jako, jako, jako loših odluka i znam da ću se zbog nje kajati jako dugo vremena, ali sada mi je jedino bitno da mi ti vjeruješ i da vjeruješ u mene da ću skupiti sve pluseve i ponovno te odvesti u raj."