Besmrtni Smrtnik

11. poglavlje

"Dragi putnici, malene turbulencije nas očekuju prilikom ovog čitanja!" 

-prva časnica svemirskog broda Besmrtni Smrtnik 

David je gledao u Penelopine oči dok je doktor uzimao Nikolinu slinu. Nikola se bunio, nije želio otvoriti usta. Išao je toliko daleko da ga čak ni Penelopin glas nije umirio. 

Kad je doktor uspio uzeti uzorak, okrenuo se prema Davidu i uzeo njegov. 

Penelopa je podignula Nikolu u svojem naručju, dala mu šuškalicu i pitala: "Kad će nalazi biti gotovi?" 

"Kroz dva dana", doktor je ljubazno odgovorio pa spremio štapić u posebni spremnik, označio ga i zatvorio svoju torbu. 

"Tako brzo?" Penelopa je uskliknula i prostrijelila Davida pogledom. Za takve testove je trebalo do deset dana i nisu bili toliko jeftini. A po Davidovom sigurnom i zadovoljnom pogledu, znala je da je taj muškarac platio da testovi budu brzi. 

"Tako brzo." Kimnuo je glavom i osmjehnuo joj se. Penelopa je stavila Nikolu u vrtić, a David je otišao ispratiti doktora. Srce joj je bubnjalo u prsima, dlanovi su joj se neobjašnjivo znojili. Progutala je knedlu i pogledala u Nikolino maleno tijelo. 

Za ta dva dana saznat će je li mu David otac i osjećala je kao da se nalazi pred vratima. Samo su je dva koraka dijelila da ih otvori, a plašilo ju je što će pronaći u tom svijetu. Plašilo ju je što će joj donijeti život s Nikolinim ocem, ako se ispostavi da je David otac. Grlo joj se stezalo. Odredila si je život u kojem je vjerovala da će sama odgojiti i podignuti svoje dijete, bez ikakve muške pomoći. 

Znala je da je dovoljno snažna i podobna za takav korak, znala je da bi je takav samački život učinio sretnom i bezbrižnom. Dijete ne bi moralo trpjeti svađe  između roditelja, probleme i nezgode. Odraslo bi u okruženju jednog roditelja s kojim bi od najranijih dana razvilo mogućnost da mu sve kaže. 

Ali sada... Kao da je joj je glava bila na panju, a taj doktor je bio jedini spasitelj. 

"Onda, što želiš da radimo danas?" upitao je kad je sjeo na kauč i raširio se kao da posjeduje čitavu kuću. Penelopa je podignula pogled s Nikole i odgovorila: "Mi ne postojimo, Davide", pokazala je na prostor između njih, "i ti ćeš sada otići." 

"Zašto?" zbunjeno se namrštio. Prekrižila je ruke na prsima, privukla desnu nogu lijevoj i vidjela kad mu je pogled pao na grudi joj. Trnci su joj se stvorili iz dna kičme i preko rebara jurnuli do njezinih grudi. Grlo joj se stegnulo kad je shvatila kojom brzinom su joj se bradavice ukrutile. David je nonšalantno vratio pogled nazad na njezino lice i blistavo joj se osmjehnuo. 

"Zato jer više što nemaš ovdje raditi", odgovorila mu je. 

"Kako ne bih imao?" Podignuo se s kauča i stao kraj ograđenog vrtića. Prekrižio je ruke na prsima samo da bi dokazao fizičku snagu svojih ruku, širokih prsa i ramena. Trbuh joj se zgrčio sjetivši se jučerašnjeg incidenta. 

"Rekao si da ćeš doći s doktorom i otići kad on obavi posao. Ne znam što ti tu još radiš, ali očekujem da odmah odeš", glas joj je bio ozbiljan, pogled nepopustljiv, stav odbojan. 

David je bio tvrdoglav. 

"Što ja tu radim?" pitao je. Ličilo je na retoričko pitanje. "Valjda mi je mjesto uz moju ženu i moje dijete."

Penelopa se hladno naježila. Kao da joj je tim riječima zapuhao hladni sjeverac koji se zabio u mokro joj tijelo i upravo učinio nepopravljivu štetu.