Besmrtni Smrtnik

25. poglavlje; 2. dio

"Došla sam čim sam čula!" Kora je vikala s vrata. Obučena u potpetice koje su bile visoke minimalno deset centimetara, ta niska djevojka trčala je u njima kao da je rođena s njima. Niz tijelo joj se skladno i elegantno klatila haljina boje trule višnje, a ona crvena kao pakao kosa bila je povezana u razbarušenu pletenicu. 

Penelopa se nasmijala kad je Kora poput furije uletjela u stan. "Polomit ćeš se. Polako. Duboko udahni." 

Kora se smirila, duboko udahnula, široko se osmjehnula i prišla. "Prsten, Penelopa."

"Rekla sam ti da će se tako ponašati", zazujao se Sofin glas. 

"Mislim da i ona želi biti zaručena", nadovezala se Lana. 

"Ne treba joj to", Petra je rekla. 

"Joj, daj, šutite. Jeste li vidjele kako je predivan prsten? Nisam ništa drugačije ni očekivala od Davida. Prekrasan je!" Kora je pričala dok je gledala u Penelopin desni prstenjak. Kad je podignula pogled da vidi Penelopine oči, vidjela je da Penelopa gleda u svoj prsten. 

"Stvarno je", šapnula je Penelopa. Nije mogla reći koliko ju je očarao prsten ili koliko je zapravo bila sretna što nosi njegov prsten. Čim ga je osjetila na svom prstu, hladnoća se ovila oko njezine topline, Penelopa je zadrhtala i pogledala Davida. U njegovom pogledu je vidjela zabrinutost i nemir i željela mu se nasmijati zbog toga, ali zbog suza u svojim očima nije mogla ništa vidjeti. 

Nikola je bio naslonio glavu na njegovo rame i umorno treptao, a samim time što je Nikola bio u njegovom naručju i što su svoj trenutak ispunili i prisustvom svog djeteta, Penelopa je željela Davidu skinuti zvijezde s neba. 

Trepnula je pogledavši još jednom prsten. 

Prsten je bio od četrnaest karatnog bijelog zlata, lagan na njezinom prstu, a pružao joj je veći osjećaj topline i sigurnosti nego što je mislila da će ikad takvo što osjetiti zbog jednog prstena. Glavni kamen, brilijant, je plijenio svu pažnju svojom veličinom jer se izdizao iz postolja, ali nije bio preglomazan, a držale su ga četiri kratke nožice u uglovima. Presijevao se na svijetu kao da se u njemu nalazi posebno sunce. Sa svake strane brilijanta, u prstenu, se nalazilo sedam sitnih dijamanata spojeni jedan do drugoga, a ondje gdje se nisu dodirivali, vidjela se majušna količina Penelopine kože. Gotovo kao da je prsten disao zajedno s njome. 

Bila je zaljubljena u njega. 

"Jeste li razgovarali kad će biti vjenčanje?" pitala je Kora kad je sjela. Penelopa je odmahnula glavom. 

"Nismo još, ali mislim da bi moglo biti nagodinu ili za dvije godine. Ne žuri nam se nikud. Pogledaj samo Sofiu. Ima blizance i još sređuje sve za vjenčanje. Pitanje je kad će šiznuti." 

Sofia je zakolutala očima. "Da svekrva nije preuzela veći dio oko tog vjenčanja na sebe, mislim da bih pukla već davnih dana." 

"Zašto niste uzeli organizatoricu vjenčanja?" pitala je Kora.

"Htjeli smo." Zaustavila se. "Skoro i jesmo, ali sam ja poludjela kad sam čula da su se organizatori počeli otimati za ponudu, a one koje su došle na razgovor, nisu mogle skinuti oči s Tomislava kao da je potpuno nebitno što sam ja u prostoriji pa smo Tomislav i ja postigli dogovor da njegova mama riješi sve oko hrane, cvijeća, uređenja hotela i crkve. Tomislav i ja ćemo se pobrinuti za prostor, muziku i za svoju odjeću te za djeveruše i djevere."

"I blizance ćete krstiti na vaše vjenčanje?" pitala je Penelopa. Sofia je kimnula. "Tomislav je izrazio tu želju, a i sviđa mi se da sve riješimo odjednom."

"Gdje ćete na medeni mjesec?" pitala je Lana. 

"Nismo se još dogovorili." Sofia je otpuhnula. "Tomislav je rekao da se odlučim gdje ja želim jer je njemu tak' svejedno."