Besmrtni Smrtnik

21. poglavlje

"Dragi moji, uživajte u idućim trenucima jer oni koji idući slijede će biti... Khm, khm..."

-prva časnica svemirskog broda Besmrtni Smrtnik 

"Jesi li ti slijep?" Penelopa je već bila na rubu živaca. Uši su joj bile crvene od ljutnje, ljubičaste oči frcale su munje, a tijelo joj je bilo napeto. 

David je okrenuo glavu prema njoj i oprezno je pogledao. Na licu mu se očitavala zbunjenost. 

"Zašto me to pitaš?" Lijeva obrva mu je lagano otišla u zrak. Čelo mu se naboralo, a između obrva se usjekla bora. Penelopa je na taj trenutak poželjela da nije toliko privlačan njezinom spolu. Poželjela je da njegova visina nije toliko zamamna; da njegova ramena nisu kao da su od planine odvaljena; da se na njegovom trupu ne ocrtavaju mišići; da njegove noge nisu dva čvrsta stuba i da njegova stražnjica nije toliko čvrsta, kruta i zavidno oblikovana. 

Hajde još nekako za tijelo, ali njegov pogled. David pogled bio je spoj čistog grijeha i primitivne zadovoljštine. Zelene oči su sijale kao da je osvojio na jackpotu, a lice mu je krasila trodnevna brada. Usnice su mu bile čisto savršenstvo. Pune svijetlo crvene usnice koje su svojom putenošću i zavodljivošću mamile na grijeh. Ne, takav mu je bio osmijeh. Do vraga. Penelopina unutrašnjost se uzburkala. 

Bila je svjesna da hoda kraj zgodnog muškarca, ali nije mislila da će imati ovakve muke. 

U želucu joj vragovi nisu dali mir. Srce joj je bubnjalo u grlo, ruke su joj se znojile i bila je jako loše volje iako joj je jutro bilo fenomenalno. Donesao joj je doručak u krevet, premotao je Nikolu, zabavljao se s njime dok je ona doručkovala. Njezino srce se punilo ljubavlju, srećom i veseljem dok je gledala kako njezin čovjek s praiskonskim obožavanjem gleda u malog stvora u svojim rukama. 

Mislila je da joj ništa neće pokvariti raspoloženje tog dana, ali prevarila se. 

"Zar ne vidiš koliko ti se žena koketno nasmijalo, koliko njih je zabacilo kosu na leđa i koliko njih ti je mahnulo?"

Nikad ranije nije bila ovoliko ljubomorna niti ozlovoljena, a za sve je kriv David. 

"Koliko njih?" 

Povukao je naočale na vrh glave. Penelopu je okupala svjetlucava požuda. Niz njezino tijelo odaslao je milion volti izvorno čiste požude, senzualnosti i vreline. Cijelo tijelo joj se u trenutku probudilo, a još više trnaca zadalo joj je zaigran i intiman udarac u želudac. Poželjela se priviti uz njegovo tijelo. Njegovim tijelom ugasiti svoju požudu, ali shvatila je da je to nemoguća misija. 

U kutovima usnica mu je počivao vatreni osmijeh. Mozak joj se pretvarao u kašu. 

"Previše", promrmljala je. "Prestani biti toliko zgodan. Ruke i kosu ću im počupati." 

David se mračno zahihotao. Penelopa je osjetila kako se njezina vagina budi i počinje tražiti njegovu pažnju. Nije mislila da bi zbog nekoga mogla u centru grada, u javnosti za ovako predivnog, sunčanog dana osjetiti tamnu, opasnu i uskovitlanu energiju strasti. 

David ju je povukao uz sebe, primio njezinu bradu i spustio usnice na njezine. Penelopa je u prvi trenutak bila zatečena, nije stigla razmisliti što joj radi, ali nije ni bilo važno. Privila se uz njegovo tijelo jer u tom trenutku više ništa nije bilo važno osim da je on ljubi u centru grada, na očigled svih prolaznika i javno iskazuje svoju ljubav. Nešto u Penelopi je napravilo kolut unaprijed, srce joj je brže zakucalo pa je protrljala bedra jedno o drugo. 

David se odmaknuo. Pogledao ju je onim dubokim, prelijepim zelenim očima i hrapavo upitao: "Bolje sada?" 

"Mnogo", šapnula je. David se osmjehnuo, potaknuo još jedan val neporecive strasti i nastavio gurati kolica. Penelopa je pogledala u svog Nikolu. On je ručicama udarao po igrački koja je visjela iznad njega i cerekao se. David je prebacio svoju ruku preko Penelopina ramena i još jednom je poljubio u glavu.