Besmrtni Smrtnik

7. poglavlje; 1. dio

"Dragi putnici, želimo vam čestit i blagoslovljen Božić svim onima koji su ga slavili te sretnu Novu godinu!"

-zapovjednik svemirskog broda Besmrtni Smrtnik 

Ewán je poželio čupati kose od nervoze i ljutine. Bio je bijesan, no oprezan. Znao je da se u dvorcu nešto dešava. Bilo je previše mirno i usudio bi se reći i pusto. Nije bilo ni vike ni galame. Svi su se ponašali previše uljudno, previše pošteno. Nešto je smrdjelo u zraku i nešto se opasno spremalo - znao je. 

Također, Eigil je bio previše odsutan tijekom njihovih dogovora. Zapravo smiren i s nekim zlobnim, podrugljivim smješkom u očima. Više puta tijekom razgovora ga je želio udariti i primiti za ono skupocjeno krzno i njegovom glavom nabiti o zid. 

Nije to napravio. 

Samo je sjedio, slušao njegove savjetnike, odgovarao i pokušao sklopiti dogovor. I taman kad su bili blizu da se dogovor postigne, rukovanje zapečati pred svjedocima, Eigil se počeo čudno ponašati. 

Želio je znati što se dešava, no umjesto toga dobio je podignut srednji prst. 

Odnos s Penelopom nije išao na bolje. I s njom je imao smetnje, šumove u komunikaciji i činilo se da ona čuje samo ono što želi i iz njegovih riječi izvlači samo ono za što ona smatra da je dobro za nju, a tek je to bilo ono najgore za nju i nesigurno. Već nekoliko dana ga je podilazila jeza od ovog mjesta.

Želio je ići kući, ali ne prije nego što se dogovori ne završe. Duboko je udahnuo i zapljusnuo svoje lice hladnom vodom. Misli mu nisu bile tako hladne i racionalne. Nije želio priznati, ali volio bi da je otac kraj njega. On je u većini slučajeva bio racionalne glave čak i u najpogubnijim situacijama. Dávór mu je besprijekorno čuvao leđa i sam je shvatio da se nešto dešava. Razmijenjivao je s njime nijeme poglede koji su govorili više nego nečija usta. 

Želudac mu se stezao pri pomisli da bi ga Eigil mogao zavarati i preći preko svoje riječi, no čak i ako se to uspije desiti, sravnit će ovaj dvorac sa zemljom, a svakog onog čovjeka koji je i na najmanji način sudjelovao u prevari, bit će bez ikakve grižnje savjesti ubijen. 

Izašao je jezera i obrisao svoje tijelo. 

"Nešto sam primijetila", začuo je ženski glas. I taj glas nije pripadao Penelopi. Bljesnuo je pogledom prema jednoj od Eigilovih kurvi. Ova je, čak, štoviše, bila uhranjena. Nije bila koštunjava, već prepuna oblina i odjevena u poprilično skupe haljine s krznom prebačenim preko njezinih ramena. 

To je sadašnja kurva, pomislio je, zato i jest tako dobro odjevena i tako dobro izgleda. 

Grudi su joj bile zarobljene u premalenom korzetu koji je prijetio da će se raspuknuti. Nekom tužnom stranom svog uma je pomislio da njegova veza s Penelopom bude tako čvrsta. Trepnuo je i odmjerio je. Kurva je imala privlačno lice, s naglašenim jagodicama, dubokim smeđim očima i punim usnicama. Kosa joj je bila kraća nego Penelopina, a vrat kraći od njezinog. Nije mu se sviđala. Iako se prala, s nje se osjećao miris ribe, ustajalosti, istrošenosti. 

Ali njezin pogled nije bio stidljiv i željan pomoći. Ova žena je mogla biti fatalna, no ne i za Ewána. Ewán je sakrio svoje tijelo od ženinog proždrljivog i gladnog pogleda. 

"Što radite ovdje?" hladno je upitao. 

"Došla sam vidjeti trebate li pomoć pri oblačenju", rekla je s koketnim osmijehom. Ewán je odmahnuo glavom i zakopčao svoj remen. "Ne trebam vašu pomoć." 

Žena mu se približila. On se uspravio i navukao krzno preko svojih ramena. Miris ribe se još više pojačao i osjetio je kako mu se stvara knedla u grlu. Žena je stavila svoju ruku na njegova prsa. Ewán je izvio obrvu i maknuo joj ruku. Žena se nasmijala, očito uživajući.