◾Kapi tople vode klizile su niz njeno golo tjelo sapirajući mirisnu sapunicu sa njene blijede kože. Zvuk vode i miris njene omiljene sapunice su je nekako smirivali, što joj je bilo neophodno ovog jutra. Došao je dan kada je trebala napustiti New York i ponovo započeti svoje putovanje, ovaj put Amerikom, sve do Kalifornije, valjda.
Misli su joj se gomilale i stvarale mračne slike pred očima, nije bila spremna na još jedan bijeg, ali jednostavno je morala. Nadala se da bi voda mogla odnijeti sve njene crne misli, ali ožiljci po rukama su je podsjetili koliko je jadna.. Stvarala je fizičku bol kako bi umanjila onu psihičku.. Lagano je prelazila prstima preko tih blijedo-ružičastih linija koji su je podsjećali na onaj mračni dio prošlosti. U tom trenutku je shvatila kako dugo vremena nije imala onaj sirovi nagon da prisloni hladnu oštricu žileta na svoju blijedu mekanu kožu i naudi sebi.
Primijetila je koliko dugo se već nalazi u tuš kabini po svojoj koži, te je nevoljko zatvorila vodu i izašla. Veliko staklo je bilo zamagljeno od pare i nije mogla jasno razaznati svoj lik. Svoje tijelo je ogrnula bijelim ručnikom a svoju kratku plavu kosu prosušila fenom i odložila ga. Svoju blijedu kožu je namazala mirisnim losionom. Brzo je nanijela tamnij puder na svoje blijedo lice, zatim tamne sjene, oči uokvirila crnom olovkom i na kraju stavila mat crveni ruž. Gledala je svoj odraz u ogledalu, ni traga više nekadašnjoj naivnoj djevojci.
"Demi!"- začula je svoje ime te se trgnula iz razmišjanja. Napustila je kupaonu te ušla u uzak i dosta dug hodnik iznajmljenog stana u kojem je boravila već mjesec dana. Ispred sebe je ugledala lik svog jedinog oslonca u životu. Pogledala ga i oborila glavu, oboje su znali da je u pitanju njihov bijeg od stvarnog života i realnosti nisu mogli dopustiti da ih uhvate kad imaju tako malo do samog cilja i normalnog života.
Pružio joj je veći crni ranac iz kojeg je izvadila ličnu, vozačku i dokumente na kojima se nalazilo ime Anabella Marin. Rođena 26.10.'90.g. Radi kao profesorica u srednjoj školi u Londonu i vjerena je za Marka Lutsheen, advokat. Upijala je informacije o svom novom identitetu. Zatim ranac podigla s poda i unijela i svoju sobu kako bi se spremila. Spretno je pokupila svoju još vlažnu kosu i obukla crvenu usku haljinu koja je bila kao krojena o njoj, dosezala je malo iznad koljena, u rancu su se još nalazile leće u braon boji, morala je prikriti svoje prodorno zelene oči. Trebalo joj je nekoliko sekundi da se navikne na njih a zatim je spretno stavila crnu periku koja je dosezala do polovine leđa. U crnu torbicu ubacila je pištolj, osnovne stvari, tanki džemperčić i odložila je na stol dok je spremila sve svoje stvari u veliki crni kofer.
Čudno je kako nečij život stane samo u jedan kofer...
YOU ARE READING
KRAJ. .....za sada.
RomanceA bila je skromna. Preskromna, ako ćemo iskreno. Čitav život je tragala za malim stvarima. ◾Sitnicama. ◾Detaljima. ◾Za čovjekom sa kojim će konačno biti sretna. Da joj češlja kosu. Pokriva u hladnim noćima. Tješi dok je psihički loše. Da je...
