A bila je skromna.
Preskromna, ako ćemo iskreno. Čitav život je tragala za malim stvarima.
◾Sitnicama.
◾Detaljima.
◾Za čovjekom sa kojim će konačno biti sretna.
Da joj češlja kosu.
Pokriva u hladnim noćima.
Tješi dok je psihički loše.
Da je...
Moram vidjeti Nicka. Deanov prijatelj, koji je čest gost u mojoj kući mi je jutros prenio vijesti kako Nick širi neke priče o meni.
Dok iznervirano hodam prema njegovoj firmi blic sjevne i znam da sam uslikana i da će se ta slika za manje od 15 minuta pojaviti na svim društvenim mrežama.
Na ulazu me dočeka obezbjeđenje, pa radnice 'savršene plavuše', zatim neki mlad momak koji mi se osmijehne i kaže da pričekam nekoliko minuta.
Sjedim u udobnoj fotelji od crne kože i ispijajući običnu hladnu vodu, ugledam momka kako mi opet prilazi i pruži mi ruku da ustanem.
"Dođite."- ljupko kaže kretajući se prema liftu. Na svakom koraku stoji 'N&M' kao Nick i Mia. Kiselo se smješkam na svaki identičan natpis i kao 'ljupkom osoblju.'
Napokon, kada se vrata zatvore i ostanem sama sa Nickom priđem mu skidajući svoju kapu koja me grijala jer je kišno vrijeme. Bacim je na stol i uhvatim ga za vrat.
"Šta koji kuraci Nick? Nisi mi dovoljno upropastio život hoćeš još?"- iznervirano ga stisnem uza zid stežući mu prste oko vrata.
"O čemu pričaš?"- upita odgurujući me od sebe.
"Ne znaš?"- sarkastično upitam bacajući se na kožnu garnituru u njegovom uredu.
"Ne znam Demi. Prosvijetli me zašto mi ovako upadašu ured i skačeš na mene."- pdgovpri istom mjerom sjedajući do mene.
"Kakve priče o meni dolaze iz tvojih usta?"- izvijrm obrvu i prekrstim ruke na grudima naslanjajući se.
"O tebi? Od mene? Nisam te spomenuo ne pamtim kada."- a śta sam očekivala? Da će misliti o meni 24 sata dnevno kao ja o njemu. Ipak je on mene ostavio.
"U redu. Odustajem. Ali ako još jednom čujem bilo šta, Nick ubit ću te."- proderem se kupeći svoje stvari po njegovom uredu.
Na vratima me uhvati za ruku i povuče prema sebi. Trgnem se, osjećam njegov vreo dah na svom licu i nemam snahe pamaknuti se. Gledam ga ravno u oči i ne mičem pogleda.
"Falila si mi."- prošapuće približavajući svoje usne mojima.
"Ti si onaj koji je uništio sve između nas."- odmaknem se od njega i progovorim.
"Demi nisam želio da tako ispadne..."- podignem ruku da prestane pa se osmijehnem.
"Ispalo je. I ne želim više nikoga od vas u svome životu."- izgovorim prkosno dok se sve u meni slama zbog ovakve situacije i želje da ostanem pored njega.
"Neću ti se pravdati. Ali mislio sam da je tako bolje za tebe a i za mene. Pogriješio sam, ako nećeš ti, vrati nam Houp. Ona je dio naše obitelji ne tvoje."
"Nick, ona je moja. Volim je kao svoje dijete i bronem o njoj najbolje što mogu. Ne možete mi je oduzeti."- izgovorim pa napustim njegov ured.
"Matea, jesi dobro?"- upitam je približavajući se krevetu i gledam je kako se grči.
"Dobro sam."- promumlja i pokuša se nasmijati.
"Matea, nikada više se nećeš vratiti u tu kuću."- jasno izgovorim i pružim šolju čaja.
"Oni su mi roditelji."- prošapuće prihvatajući šolju.
"Oni te muče."
"Porodica su mi Demi. Mama me nikad ne bi udarila, ali me ne brani od oca. Svejedno volim ih."- vrele suze joj liju licem i tijelo se trese. Čvrsto je zagrlim i slušam njene jecaje grleći je.
Kada se napokon smiri i zaspi uzmem Houp i izađem napolje. Noć je hladna i jak vjetar puše aqvijajući grane drveća i travke. Privučem Houp sebi i hodam do auta, smjestim je u sjedalicu pa zauzmem mjesto vozača paleći motor.
"Kafu sa šlagom i voćnu salatu."- peogovorim konobaru i čekam Klausa kojem opet treba par mojih fotogradija da bi se dogovorili za sve.
Kada ga napokon ugledam otpijem gutlaj kafe pa pogled uputim Houp.
"Zdravo."- promuklo progovori i pruži mi ruku.
"Zdravo."- uzvratim mu i rukujem se s njim.
Kada se napokon spustim u krevet, sve maske padnu sa lica i u glavu mi se uvuče Nick. Zašto uvijek on? Zašto se ne mogu rastati od njega da ga više nikada ne vidim i ne pomislim na njega? Zašto ga volim iako mi je dao samo gorku bol? Želim ga uzbaciti iz glave i srca ali ne mogu. Predugo je tu.
Posljednji jecaji napuštaju moje grlo pa potonem u snove, gdje me kao i uvijek čeka on. Da li sanjala ili bila budna on je tu. On i niko više..
