A bila je skromna.
Preskromna, ako ćemo iskreno. Čitav život je tragala za malim stvarima.
◾Sitnicama.
◾Detaljima.
◾Za čovjekom sa kojim će konačno biti sretna.
Da joj češlja kosu.
Pokriva u hladnim noćima.
Tješi dok je psihički loše.
Da je...
Uvlačim se u đavolski usku haljinu, napokon je obučem i pređem prstima preko crne kože koja me stišće. Pogledam se u ogledalu primjetivši da je prekratka, Leon ne voli ovakv haljinice, još jednom bacim pogled na vekiko ogledalo pa brzo skinem haljinicu. "Ne."- promrmljam za sebe. Leonu se ne bi svidjela, proleti mi kroz glavu pa podignem pola beby roze, pola crnu haljinicu sa kreveta i lagano je obučem. To je to, savršena sam, spremna. Čekam Leona da se vrati, spremi pa idemo. Utisnem poljubac Atini u kosicu dok prolazim kraj nje i neke od djevojaka koje rade u kući. Ne trudim se zapamtiti im imena.
Dok hodam dugum hodnikom mislima mi prolazi kako mogu raditi šta hoću, ipak žena sam od jednog od najutucajnijeg čovjeka državi, i sestra od još uticajnijeg. Imam ljepotu, sve što poželim, oslobođena svega i svih. Gdje god se pojavim, šta god pričali o mrni to izblijedi mojom predivnom pojavom. Trudim se biti fina, ali od kako mi je jedno dijete kao zabranjeno voće ne želim da pokazujem emocije kako ne bi eksplodirala. Dok sam trčala za jednim ciljem izgubila sam dosta toga. Ako ja gubim moraju i svi ostali bar jednom, svi moraju okusiti izdaju, prevaru i gubitak bar jednom u životu, neki i više puta. Nikoga život neće maziti previše. U životu se lupaju samari, pada i ustaje, bori, kida, umire hiljadu puta. Kad se to prevaziđe možeš sebe smatrati jakom osobom.
Na stepenistu se sretnem sa Leonom i odmejrim ga 'od glave do pete.' Jebeno savršenstvo, anđeo i đavo u jednom paketu. Ja jesam 'ljepotica', ali on je čisto, jebeno, opojno savršenstvo.
LEON:
Hodajući prema svojoj sobi da se speemim pogled mi se zaustavi na zamišljenoh Mii dok korača hodinikom potuno spremna za večerašnju svečanu večeru, pogleda me i zjenice joj se rašire, nakon par trenutaka gledanja i odmjeravanja moje savršene žene privučem je u zagrljaj i utisnem poljubac na usne.
"Izgledaš savršeno ljubavi, brzo ću i ja."- promrmljam i u žurbi prođem pored nje hodajući prema sobi.
Nakon što zavorim vrata iza sebe pređem desnom rukom reko lica i stisnem oči. Zatim provučem prste kroz kosu i dohvatim zlatni ručni sat sa noćnog ormarića stavljajući ga.
Misli mi okupira Mia, Atina.. i druga kćerka. Gdje je? Šta je sa njom. Moram priznati da sam napravio grešku odbijajući je. Svoju krv, iz nekog inata. Ubio sam polovonu Mie s tim, od tada je polumrtva ali hoda podignute glave, puna samopouzdanja i prkosa. Voli Atinu i mene. Volim i ja njh. Ali fali mi, fali mi dio Mie i mene. Kako je mojoj kćeri sa Demi. Ne želim ići protiv onoga što sam rekao i uradio. Ali, želim svoju kćerku pored sebe, ne pored neke Demi, koja je ne može sačuvati od novinara i medija. Time bi mogla uništiti i mene i sebe i sve nas. Volio bi biti dobar s njom, izgladiti stvari. Houp i Atina bi bile voljene, Nick bi izašao iz krize drogiranja, opijanja i kurvanja. Mia bi bila sretnija, a i ja zajedno sa njom. Zbog društva sam je izgubio i jedva povratio i to debil sa glupim uslovom. Najradije bi sam sebe ubio.
Gledam svoj odraz u ogledalu namještajući kravatu pa poravnam rukave crnog sakoa. Savršeno. Napustim sobu pa siđem u predvorije, prihvatim Atinu na koji sekund u naručije, pomilujem po zlatnoj kosici, utisnem poljubac pa vratim njenoj dadilji. Mia me uzme pod ruku pa napustimo kuću..
Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
