KRAJ. .....za sada.

-11. poglavlje.❤

Nekoliko mjeseci poslije:

DEMI:

Duboko udahnem hvatajući hladan vazduh, miris kiše i mokrog betona se širi i udišem ga.
Tek je par sati iza ponoći oslonim se na porculanski bijelu ogradicu na terasi iz moje sobe, gurnem ruku u džep od svoje crne jakne i izvučem cigarete stavljajući jednu između usnana i zapalim je.
Čim povučem prvi dim koji mi nagrize grlo i pluća, te se nakašljem sjednem u ogromnu ljulju ispred ulaza u ćosku sklupčana i umotana u svojoj debeloj crnoj jakni, rok mi vjetar mrsi kosu.
Ed me je izao, vjerovala sam mu. Sve sam mu govorila, bez oklijevanja me gotovo i ubio. Čudno je što mogu vjerovati samo Mii i Nicku, ni njima u potpunosti.
Dosta sam se zbližila sa Nickom, ipak mi je spasio život od psihopate sa ogromnim psihičkim poremećajem u kojeg sam vjerovala. Ali, zar život ne ide tako? Izdaju te samo oni kojima vjeruješ i koje voliš, niko drugi ne može.

Podignem glavu i ugledam Miu kako nosi dvije tople dekice i dvije šolje čaja stojeći ispred mene.

"Shvatila sam da ne mogu spavati kao ni ti. Beba divlja."- sa osmijehom kaže spuštajući šolje na stakleni solić te sjedne do mene, doda mi dekicu koju brzo omotam oko svog tijala mahinalno sklanjajući kosu iza uha.

"Mogu?"- upitno podignem obrvu i pružim ruku prema njenom stomaku.
Lagano klimne glavom, te blago spustim ruku na stomak osjećajhći blage trzaje i udarce koje radi beba u Miinoj utrobi.

Skolnim ruku sa njenog stomaka i pruvučem šolju čaja sebi gledajući kako se puši iz šolje i otpijem jedan gutdekice.e mi slatkasta topla tečnost sleti niz grlo grijući cijelo moje drhtavo tijelo.

" Napravila sam ti omiljeni čaj, borovnica."- blago se osmijehne otpijajući gutljaj svog čaja od kamilice.

Uputim joj topao osmijeh dok mi se cijelo tijelo trese ispod sve odjeće i dekice.

"Mislim da ću ja krenuti, pola 4 je. Nadam se da ću kratko i zaspati."- kaže gledajući u svoj ručni sat te ustane.

Ustanem kako bih joj pomogla da izađe te je zagrlim i vratim se nazad svom čaju i čitanju knjige.

Vrata terase zatvorim kako ne bi više hladnoće ulazilo u sobu, obučem svoj debeli braon džemper, sjednem pored prozora i zabavim se čitanjem knjige i ispijanjem već hladnog čaja.

Nakon doručka napustim kuću izlazeći na hladan zrak i vjetar koji mi mrsi kosu i nosi opalo lišće.

Sjednem za stol ispred sebe položim debelu svesku uzmem olovku i počnem pisanje koje me inače smiruje i krati dosadne sumorne dane pune depresije i hladnoće, kao i prazninu duboko u izgorjeloj duši.

Dok crnom tintom pišem rečence po bijelom papiru, rečenice iz dubine duše kije gotovo mogu i osjetiti ispražnjavam svoj um i osjećam se lakše.

"Opet se nadaš da ti pisanje, ispijanje toplog čaja ili kafe, gledanje izlazak i zalazak sunca, čitanje, rezanje i topla kupka pomoći da olakašaš dušu?"- Nick sjede pored mene i ugasi tišinu koja me okuživala.

"Dum spiro, spreo- dok dišem nadam se."- Zamišljeno odgovorim zatvarajući svesku i privučem šolju još uvijek tople kafe i otpijem gutljaj.

"Ponekad me ostaviš bez teksa, samo ponekad."- prigušenim smijehom kaže te izvuče i meni osmijeh. "Tu sam jednostavno samo da te izvedem u novembarsku šetnju šumom, mislim da će ti prijati svjež šumski vazdih kao i meni kada sam u depresiji, što je skoro uvijek."- nastavi dalje govoriti pa ku samo klimnem spuštajući polupraznu šolju kafe na stol i uzmem svoju svesku.

"Samo ću se presvući tu sam za 5 minuta"- brzo dođem do svoje sobe uzimajući tople helanke, crni vuneni džemper i cernu jaku koja mi je bar za 3 broja velika. Protresem sboju kosu te prođem prstima kroz nju i izađem opet na svjež vazduh.

"Idemo."- umilno progovori Nick što je čudno za njega i pruži mi ruku koju bez oklijevanja prihvatim.

Dok lišće šušti pod mojim i Nickovim identičnim crnim raspertlanim čizmama o vjetar mi raznosi kosu na sve strane, zazstanem gledajući sitnu kućicu na rubu šume. Nick se okrene prema meni i osjetim njegov pogled na sebi.

"Nick, ko živi tamo?"- upitam ga prstom pokazujući na bijelu kuću u koji gledam.

"Niko. Moja je, idemo"- brzopleto progovori te me povuče prema njoj na što se nisam trznula, što sam umalo uradila.

Nakon što je Nick otključa i nađemo se u njenoj unutršnjosti toplina mi ozari kožu a nosnice ispuni miris ruma i jasmina. Unutrašnjost je mnogo veća nego što sam zamišljala. Mala je, ali lijepa, topla, ležerna, umirujuća i udobna.
U lijevom ćošku nalazi se mala kuhinja sa par elemenata i bijelim stolom kao i još 4 bijele lakirane stolice oko njega.
Na šanku je crna ploča sa bijelim kristalićima, sa desne strane nalazi se ogroman krevet sa crno-bijelom posteljinom, sa strana dva crna ormarića na kojima se nalaze bijele lampe u obliku školjke, u uglu sivi plišani dvosejd, a pravo još jedna siva vrata i do njih veliki bijeli ormar.
Ta vrata su vjerovatno vodila do wc-a, ali to me trenutno ne zanima. Na podu se nalazi mekani bijeli tepih tanko prošaran crnom i sivom bojom.
Skinem svoju jaknu i sjednem na jednu od stolica u kuhinji.

"Ovo je prelijepo."- izgovorim zaneseno.

"Da, to je mjesto gdje volim sam provoditi vrijeme,a sad mi ti narušavaš mir."- vragolasto se zasmije sjedajući prekoputa mene.

"Jesi za čaj? Znam da psljednjih dana trujem čajem, kafom i suhim keksićima, ali umjesto suhuh ovaj put možeš dobiti neki kolač ako budeš fin."- ustanem sa stolice i uputim se prema kuhinji uzmajući dvije crvenocrne šolje.

"Mogao bi i nešto drugo ako ti dozvoliš."- zagrli me oko struka i prošapće na uho.

Stomak mi se automatski sveže u čvor a srce luđački zalupa dok disanje postaje neuravnoteženo.

"Čaj sa rumom ili cimetom? Hoćeš med ili šećer?"- skrenem s teme pokušavajući se izmotati iz njegovih ruku.

"Ili ipak crveno ili bijelo vino?"- upita popuđtajući stisak i dohvati dvije visoke čaše i otvori ormarić sa svim alkoholnim pićima.

Uhvatim vazduh nakon što me pusti kao da ga nisam imala godinama te se uzvrpoljim tražeći čajeve.

"Prvo čaj i kolačići, pa poslije možda i koja čaša vina."- izgovorim sipajući vreo čaj u šolje.

"Kako hoćeš"- promrmlja i slegne ramenima te sve spusti na stol "Čaj od jabuke sa cimetom i malo šećera"- doda sjedajući na stolicu.

Klimnem glavom i iznesem dvije šolje čaja sa suhim keksićima...

Mislim da nisam ovdje trebala stati ali da sam nastavila nastavak bi vjerovatno bio dug 5 hiljada riječi😂😂😂😂 a ako ne i više sljedeći ide uskoro značiii.
Volim vas, hvala svima koji čitaju😘😘