A bila je skromna.
Preskromna, ako ćemo iskreno. Čitav život je tragala za malim stvarima.
◾Sitnicama.
◾Detaljima.
◾Za čovjekom sa kojim će konačno biti sretna.
Da joj češlja kosu.
Pokriva u hladnim noćima.
Tješi dok je psihički loše.
Da je...
Cijelu večer se osjećam nezgodo, kravata me stišće, tijelo mi reaguje na Demi prejako. Mozak mi govori da je ne gledam, ali ne mogu, cijrlr večeri je u društvu nekog klipana Deana. Par puta su se razdvojili pa opet zajedno. Govor joj je bio perfektan, sbi muški pogledi, a i ženski cijelu večer, a posebno za tih 10 minuta bili su uprti u nju. Blicevi su sijevali a ona je držala pogled prikovan za moj, pa Deanov dok je govorila.
Svi su je požudno gledali, nisam izuzeak, svi oni su me nervirali cijelo veče. Ema s kojom sam došao krpila se za mene gdje god sam hodao, a onda se izgibila u društvu 3 momka, nije se vratila. Ali ne plašim se, vratit će se.
Dok je Demi hodala duga plava haljina se vukla za njom a poluprazan hol odjekivao od njenih potpetica. Koračala je hrabro i samouvjereno. Podignute glave, bez srama gledala svakoga u oči, puna prkosa, bez dlake na jeziku, iskrenost na prvom mjestu. Puna morala i bez poniznosti prema ikome.
Prostorijom se prelomio zvuk pucanja kože od kožu. Pogled mi je fokusirao Demi i jednog od najuticajnih i najbogaatijh ljudi, Tristan Emmol. Kada sam ih pogledao njena rika je počivala na njegovom obrazu, kroz par seknudi joj se pustila pored tijela, a njegova glava je bila okrnuta u jenkm smijeru. Sreća nije bilo mnogo fotografa i novinara. Sljedeće sto sam vidio je kako je Tristan hvata za ramena i trese, Dean se umiješa i stane ispred Demi. Mozak mi gori, šta da uradim? Da ih gledam tako? Umirem iznutra, izjedam se. Ispijam čašu alkohola u sekundi i hvatam sljedeću, ne znam čija je ali ispijam do dna gledajući kako ona napušta cijelu salu sa svojom pratnjom. Tristan ljutito korača prostorom rušeći par čaša dok hoda gore-dole. Osramoćen je. Ustanem piravnavajući svoju kravatu pa krenem napolje. Malo droge će me opustiti dozvoliti da zaboravim na sve.
Napokon se zavalim u svoj krever i upalim TV. I tamo Demi, njen dolazak, govor, par slika tokom cjelokupne večeri i jedna slika uslikana za vrijeme rasprave sa Tristanom. Vidio sam i svoj lik na TV-u. Ali i Deanov. Progutam bol koji se nakuplja u meni osjećajući gorčinu. Naspem čašu burbona i ispijem do dna.
3 sata iza ponoći zaspim nadrogiran i mortus pijan. Bol u srcu i duši osjećam i dok spavam, sanjam je. Čeka me gdje god da se okrenem ili pođem. Volim je, koliko god to odbijao i poricao ona je jedina koja mi je oduzela srve i nikada nije vratila. Jedina zbog koje se mijenjam, zbog koje sam sreman na sve. Koju vidim kao ženu kraj koje bi proveo cijeli život, čak i djecu odgajao s njom.
Bol u glavi me probudi i srušim se sa kreveta, dopužem do tolata i stanem pod hladan tuš.
Nakon doručka pokupim kafu i napustim kuću vozeći se do svoje firme. Čeka me dug i težak dan...
Dok listam novosti u svom uredu na laptopu opet ugledam njenu sliku, današnju. Sama. Tak tako, hoda bez cilja i namjere, ispod stoji neki tekst ali nebitan. Njena slika me ispuni i buljim u nju. Savršena je i tek tako slikana od paparaca. Bolno protrljam oči pa skinem sat sa ruke i bacim ga preko stola. U ured mi ušeta čovjek s kojim radim već dugo i priđe mi sjedajući na stolicu.
"Gospođa Demi Dewierro vas traži."- pogled mi se zamagli i grlo stegne. Ona?
"Gdje je?"- upitam pročišćavajući grlo.
"Na prvom spratu. Nisam je doveo, nisam siguran želite li je vidjeti i imate li vremena."- glatko izgovori.
"Odmah je pozovi gore."- promljam i ustanem sa stolice..
Nisamdugoubaivala nastavak, aalituje škola idostaobavezaaiobziromdavassvemanjeimanječitapričuneznamnidalibitrebalaubacivati.
Uglavnomhvalasvimakojičitaju😊💗
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
