A bila je skromna.
Preskromna, ako ćemo iskreno. Čitav život je tragala za malim stvarima.
◾Sitnicama.
◾Detaljima.
◾Za čovjekom sa kojim će konačno biti sretna.
Da joj češlja kosu.
Pokriva u hladnim noćima.
Tješi dok je psihički loše.
Da je...
Izlazeći iz toplog kupatila umalo udarim u uzrujanog Nicka. Zastanem na dovratku gledajući u njega kako baca stvari u kofere.
"Idemo nazad, žao mi je ali ubili su tvoga oca. Da nisu on bi došao ubiti tebe."- promulja a meni se pred očima stvori slika moga oca. Otresem se i na sebe navučem crnu čipkastu majicu, crne pantole i tamnoplave čizme sa visokim potpeticama grabeći sve svoje stvari i trpajući u kofer u kojem sam ih i donijela.
Dograbim šimnku, brzo je nanesem na lice, pustim svoju mokru kosu iz peškira i prosušim.
Dok Nick nosi kofere uzmem svoju crnu jaknu i uspavanu Houp te zaključam vrata i pratim Nicka do lifta. Odjavimo se na recepciji i predamo ključ, te skoro trčeći izađemo na hladan zrak koji mi raznese vlažnu kosu i stresem se. Sitni snijeg prekriva tlo. Spustim Houp u sjedalicu zatim sjednem na prednje sjedište do Nicka. Nakon što pojača muziku krenemo nazad.
Vozi skoro munjevito brzo dok vodi razgovor sa Miom. Nakon što prekine baci telefon meni pod noge pa doda gas, da nisam vezana vjerovatno bi proletila kroz staklo.
"U čemu je problem?"- promuklo pitam stišavajući radio.
"Mia i Leon, odlučila se preseliti kod njega, ali obzirom da je postavio uslov i da prihvata samo Atinu, Houp ostaje siroče, Mia bi ti bila zahvalna ako bi mogla preuzeti starateljstvo nad njom."- jedva procjeti pojačavajući stisak na volanu.
"Naravno da bi joj učinila tu uslugu. Tvoja sestra je bila tu za mene u najtežim trenutcima."- plačljivo izgovorim prebacujući svoju kosu u stranu
"Riješiti ćemo to. Hvala ti, Demi." - duboko uzdišući progovori i spusi mi ruku na koljeno pa je pomakne prema gore. Moram priznati da mi se ovo sviđa i ne bunim se.
I tek tako, kroz 2 sata sam bila vezana za Houp, kao njena majka i zakoniti staratelj. Ali po koju cijenu? Moram priznati da sam opet kao i svaki put ispala naivna glupača, a to sam shvatila poslije sahrane moja oba roditelja i dvije POLUSESTRE, da Katarina i Helena, zapravo one su mi uskratile posao u policiji kao detetektivke. Ali to nije ništa što sa svim bogatstvom koje imam sada ne mogu nadoknaditi..
"Demi, sada kada je sve napokon gotovo, priznat ću ti neke stvari."- trznem se na Nickovu ruku na svom zglobu i okrenem se prema njemu. Krenem ga zagrliti ali me odgurne od sebe. "Ti i ja, to je gotovo. Zapravo nikada nije ni postojalo.."- zastane prođe prstima kroz kosu pa opet nastavi "Sve je ogromna greška. Problem je što nikad ne bi ni uspjeli. Sretno ti sa budućim vezama, sretni ti praznici, čuvaj moju sestrišnu, trudi se da joj ništa ne fali, za to se obrati i meni."- sasvim smireno izgovori.
"Molim?! Nick ubijaš me sa tim riječima. Jesi siguran da je sve bila greška i zabuna?"- frknem na njega bijesno.
"Da. Gotovo je. Ovo je naš posljednji susret, i završili smo sa svime."- porudim se da ne zaplačem i udarim mu jak šamar zatim pokupim crvenu kičastu vazu sa stolića u dnevnoj sobi i razbijem je njemu od glavu. Lice mu se zamrači i uhvati me za ruke dok sitini komadići stakla padaju njemu po ramenima i uglancanom podu.
"Ne možeš prihvatiti istinu?"- izvije obrvu i dalje me držajući za ruke.
"Ja vrlo dobro prihvatam istinu. Svakako nisam navikla da me neko mazi i pazi u životu. Svakako su me svi izdavali. Sa 6 godina sam doživjela prvu izdaju. Od najbliže osobe. Ovo je samo još jedna u nizu."- istrgnem ruke iz njegovih i koljenom ga udarim u prepone pa rukom u donji dio stomaka.
Savije se i uhvati za dijelove gdje sam ga udarila.
"Izlazi iz moje kuće."- proderem se i pokažem rukom na vrata dok se u meni sve lomi po ko zna koji put za 20 godina života.
Gledam ga kako izlazi bez i da se okrene, pa bar pogleda uplakanu Houp, ne mora mene, samo da mu vidim lik, još jednom. Nakon što se vrata iza njega zatvore i čujem njrgovo auto kako munjevitom brzinom odlazi priđem vratima i zaključam sjedajući na pod i puštajući svoje suze da mi teku blijedim licem.
Noć koja je pala na grad, je bila teža nego uplakano predvečerije. U toploj posteljini padale su moje posljednje suze za njega. Sobom se prelamao i Houpin plač koji nisam mogla smiriti.
Čak i 5 sati iza ponoći gledala sam svoj odraz u ogledalu grcajući u suzama i boreći se za vazduh koji je bio i više nego zagušljiv. Izlazeći na svjež vazduh stresla sam se dok mi je hladan zrak milovao uplakano goruće lice, moje drhtavo tijelo se jedva držalo na tlu dok su mi u glavi odzvanjale sve Nickove riječi.
San me savladao tek u 10 sati ujutru, a razbudila sam se u 2 popodne uz Houpin vrisak i plač. Prišla sam krevetiću te je podigla ljubeći mokro lice. Presvukla sam je i nahranila te krenula u potragu za poslugom koja će mi trebati. Prvo dadilja, pa kuharica, zatim baštovan i tu ću se zaustaviti. Moram ih pažljivo izabrati i ugostiti u kući koju ću definitivno promjeniti cijelu....
Rất tiếc! Hình ảnh này không tuân theo hướng dẫn nội dung. Để tiếp tục đăng tải, vui lòng xóa hoặc tải lên một hình ảnh khác.
