- 25. poglavlje. ❤

116 2 0
                                    

NICK:

Bez odgađanja danas idem njoj. Uradit ću šta god je potrebno ali ne mogu više bez nje. Priznajem da je volim, spreman sam na sve zbog nje. Uništiti bilo šta, ubiti bilo koga, upropastiti sve. Hodati kroz pakao, boriti sa đavolom, glumiti ono što nisam, ma šta god samo da je pored mene. Da je gledam, grlim i da se budim pored nje. Slušam njen glas, predivan smijeh, gledam filmove koje ona izabere iako su bezveze. Pojedem njenu neukusnu hranu i kažem da je savršena pa je poslije zezam. Pijem s njom, pušimo cigare i gledamo u zvijezde dok ne zaspi na mom ramenu, ili krilu.
Po najhladnijem vremenu jedem sladoled sa njom i po najtoplijem opuštam se sa njom u vreloj vodi..

Navučem neku odjeću na sebe pa izjurim iz kuće vozeći prema njenoj adresi.

Kada napokon stanem ispred njenog dvorišta ugledam je kako se smješka Houp dok joj Dean prilazi sa cuclom za bebu i flašicom. Nakon kratkog razgovora on je napusti zajedno sa Houp a ona sjedne i otpije gutljaj neke tečnosti koju je dobila od žene koja se pojavila kratko pored njih.

Auto izađe iz dvorišta i vidim da su unutra Dean, neka djevojka i Houp. Duboko udahnem i napustim auto. Priđem Demi i sjednem do nje.

"Demi."- grubo izgovorim pa mi posveti pogled.

"Ti?"- upitno izvije obrvu te opet otpije gutljaj iz svoje šolje.

"Jesi zauzeta? Moramo razgovarati."- ozbiljno joj kažem oslanjajući se rukama na stol.

"Slobodna sam danas do 3. Poslije imam posla do 5. A zatim sam slobodna do 7 i onda sam zauzeta sa brigom o Houp."- iskreno ogovori i zavali se u naslon.

"U redu. Možeš meni posvetiti par sati svog' slobodnog vremena?"

"Pokušat ću."- nespretno odvrati.

Nakon što se spremi uputimo se prema mome autu.

"Gdje idemo?"- upita sjedajući na mjesto suvozača.

"Vidjet ćeš."- brzo odgovorim i upalim auto kretajući se prema mome hotelu.

Tokom vožnje je bila tiha, oslonjena glavom na prozor i tiho pjevala pjesme. Na parkingu se uspravila i pomjerila ruke u krilu pa smanjila radio. U tišini je izašla iz auta i koračajući pored mene ušla u hotel. Kada smo napokon ušli u lift odabrao sam sprat te pogledao u nju odmjerivši je.

"Savršena si."- prošapućem spuštajući ruku na njen struk.

"Znam."- kratko odgovori i odmakne se od mene kao opečena. Sve u meni se slomi gledajući je takvu.

Prešutim joj na, to te pognute glave napustim lift čekajući da i ona krene za mnom. Njene potpetice lupaju po pločicama do moga apartmana zatim uđemo unutra i ona sjedne bacajući štikle.

"Mrzim ih."- zareži gledajući svoje štikle na podu.

Uputim joj osmijeh naručivajući dvije kafe i tople palačinke u sobu.

"Šta ti treba od mene Nick? Houp nećete dobiti."- arogantno se nasmiješi prekrstivši ruke na prsima.

"Ne zanima me Houp sada. Mislim zanima me ona ali trenutno ne. Ti si u pitanju tebe želim Demi."- tiho progovorim spuštajući se na krevetu do nje.

"Ja?"- suzbije podrugljiv smijeh i zabaci glavu unazad.

"Ti."- kratko odgovorim probližavajući joj se.

"Ti si onaj koji je mene ostavio."- promumlja kiselo se smješeći dok joj oči zasjaje od nakupljenih suza, koje ne bih primijetio da joj nisam ovako blizu.

"Nisam želio da dođe do toga. Volio sam te Demi. Volim te i uvijek hoću."- iskreno kažem pa spustim svoj dlan na njen obraz. "Napravio sam grešku gurajući te od sebe jer sam se plašio zaljubljenosti."- brzo kažem spajajući nam čela. Trgne se i otme od mene.

"Stvarno si uvjerljiv. Ali ne vjerujem sama sebi, tek tebi? Ti si kriv za ovo moje stanje."- prodere se pa prođe prstima kroz kosu.

"Oprosti mi. Šta treba da uradim da ti dokažem da mi je stalo?"- upitam tonom koji meni ne stoji nikako te pročistim grlo i priđem joj. "Znaš šta? Volim te. I jebi se, ako mi ne vjeruješ ne moraš. Ali nikada nećeš pronaći nekoga ko bi ti dao ovakvu ljubav. Sad možeš ostati ili zauvijek otići."- u očima joj vidim prkos i ponos, znam da će otići da ću ja njoj opet pasti pod noge za par mjeseci i zažmirim odbrojavajući do 5.

Otvorim oči vidim je ispred sebe i osjetim njene ruke oko vrata i kako pada svojim tijelom na moje.

"Tako te volim. Baš takvog, falilo mi je to."- prosapuće mi na uho. Nesigurno spustim svoje ruke na njen struk i čvrsto stisnem. Samo molim Boga da je ovo istina i da me stvarno grli i stoji sa mnom tu.

Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
KRAJ. .....za sada.Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang