KRAJ. .....za sada.

- Poruka. ❤

◾Probudila sam se, svjesna sam otvaranja svojih očiju, ali oko mene je i dalje samo gust mrak, pod je hladan, napapivam hladne kamene zidove osjećam se kao da sam zatvorena u par kvadrata i da se zidovi sužavaju, da tama postaje sve gušća, nestaje mi vazduha.

Moje tijelo se nesvjesno sve više i više počinje tresti, nemam kontrolu nad njim, udišem vazduh i imam osjećaj kao da mi se pluća ispunjavaju vodom i da se tušim, ustajem sa hladnog poda hvatajući se za zidove kako bi održala ravnotežu.

Prisjećam se večeri kad sam trebala poginuti zajedno sa svojim roditeljima, prisjećam se njih i suze mi naviru na oči, brišem suzno lice.

Čupam vještačku kosu, vučem odjeću na sebi koja me steže, nemam prostora.
Bacam štikle i čuje se tup udarac.
U tom trenutku vrata se otvaraju i vidim svjetlost, kao i tri siluete muškaraca, dvojica imaju maske, a treći je on.
Moj otmičar..

Osjećam kako moje tijelo klone i on mi pritrčava hvatajući me.

"Ona ima klaustrofobiju."-čujem poznati glas al ne mogu razaznati čij je, vid mi se muti, te opet prepuštam nesvjestci da obuzme moje krhko tijelo.

Već drugi put se budim iz nesvjestice u jednom danu ovaj put se nalazim na mekanom krevetu, i prigušena svjetlost lampe mi obasjava sobu.

Zidovi su okrečeni u bijelo, bijela posteljina, dvoja bijela vrata, jedna su vjerovartno od kupaone a druga za ulaz u sobu. Na zidu do kreveta nalaze se crne i bijele police na kojima su neki ukrasi.

Takođe se nalazi veliki sivi ormar, a do njega ogromne sive lekitane polce pretrpane knjigama i bijeli prozori preko kojih padaju prozirne sive zavjese, pored njega se nalazi kožni bijeli dvosjedčić sa nabacanim čupavim jastučićima i siva dekica. Nasuprot kreveta u kojem ležim stoji jedna kožna bijela fotelja a ispred nje lakirani bijeli stol.
Kožna na krevetu je crna i gruba.

Lagano ustajem i sklanjam svoju plavu kosu sa lica, nogama se oslanjam na mekani bijeli tepih i ustajem, osjetim laganu vrtoglavocu pa se vratim nazad u mekanu i toplu posteljinu. Na malenom noćnom ormariću primijetim poruku ispisanu crnom tintom i urednim rukopisom "popij tabletu koja stoji tu i vrati se u krevet."

Lagano uzimam tabletu i čašu vode, stavim tabletu u usta i zalijem vodom osjećajući kako mi klizi niz grlo.

Osjetim ogromnu glad, ali ipak se vraćam u krevet i zaspim...

Samo 397 riječi.

Dosta stvari sam izbacila prije neko što sam objavila nastavak.

Majda_ka-nastavak sam ubacila samo zbog tebe.

Radnja je dosadna kao i kod svake priče na početku, nadam se da cu ispraviti radnju do kraja. 😇📝