KRAJ. .....za sada.

- Opomena. ❤

◾Ponovo se budim, prevečerije je, sunce još nije zašlo, dan je lijep, lagano se podižem iz kreveta te uzimam čašu sa vodom i pijem je.

Cijelo tijelo me boli, ruke su modre, noge, lice, stomak, vrat, leđa..

Osjećam jaku glad, vrata se otvaraju i opet ugledam Nicka, krv u žilama mi se sledi, osjećam se neugodno u njegovoj blizini, plaši me ali nemam namjeru pokazati mu to. U rukama je imao poslužavinik sa hranom, brzo je zatvorio vrata i prišao krevetu. Spustio mi je na krevet tacnu pretrpanu hranom te sam navalila jesti.

On je sjeo u fotelju i osjetila sam njegov pogled na sebi ali sam bila okupirana hranom da nisam obraćala pažnju na njega.

Kad' sam završila s jelom popila sam propisane tabelete i legla u krevet, osjećala sam umor i bol.

Smetala mi je njegova prisutnost, prezirem tog čovjeka.
"Danas ćeš sići dole na ručak, i na večeru"- rekao je jasno na što sam se blago trgnula zagledavši se u njegove plave krupne oči.
"Nema šanse"- izgovorila sam sa nevjericom. Ne želim sjediti među njima, prvo Nick, zatim Danijel i ko zna koga tu još ima.

"Nisam te pitao želiš li, već moraš."- ozbiljno je rekao, te ustao iz fotelje probliživši se krevetu na kojem sam ležala.

" Doći ću po tebe kad bude vrijeme ručku"- brzo je reko unoseći mi se u facu i izašao iz sobe ostavljajući me samu sa mojim uskovitlanim mislima.

Nisam mogla spavati, lijekovi su mi pomagali da bol prestane, ali modrice su još bile friške kao i bol u duši, ne vjerujem da mi je Danijel zabio nož u leđa a cijelo vrijeme se trudio da mi pomogne. Nisam mu trebala vjerovati, na ovom' svijetu nikome ne treba vjerovati. Svi te izadju, prije ili kasnije.

Suze su se naklupljale u mojim očima ali nisam htjela dopustiti da se spuste niz moje lice, odlučila sam biti jača nego ikada.

Ustala sam iz tople posteljine popravljajući svoju raščupanu kosu.

Dovukla sam se do ormara i iz njega izvadila crne helanke i crni topić.

U ormaru je bila i sva moja odjeća iz kofera, brzo sam ga zatvorila i uputila se prema kupaoni.

Brzo sam obavila jutarnju higijenu, zatim skinem toplu pidžamu te uđem u kadu kako bi se istuširala, bolano uzdahnem dodoirivajući modrice po svom tijelu. Brzo se posusim te obucem, dohvatim neseser sa šminkom koji se nalazio na visočijoj polici.

Na lice nanesem običnu kremu, a zatim neki svijetli puder koji je u potpunosti odgovarao mojoj svijetloj koži,preko modrica koje su se još uvijek nadzirale na mom licu stavila sam korektor, zatim sam na kapke nanijela crnu sjenu kako bi mi oči došle do izražaja te izvukla tanku crtu tuša. 

Na usne sam nanijela braon mat ruž i sve uredno vratila na mjesto.

Na licu mi se više nisu prmijetili tamni podočnjaci i modrice, ali moje tijelo i duša su žarili od boli, tijelo me nije toliko boljelo kao duša, zbog izdaje.

Izlazeći iz kupatila primijetila sam bijeli sat na zidu iznad mog' kreveta kako otkucava 14:30.

Duboko sam udahnula i opet osjetivši vrtoglavicu sjela sam na udobni krevet.
Na zglobovima sam imala duboko urezane lisice, pred očima su mi letile slike njegovog ubojitog pogleda i zadovoljstva na licu dok mi je zadavao bolne udarce, sve me pritiskalo i opet sam gubila dah, osjećaj kako mi se pluća pune vodom me preplavio te sam odmahnula glavom par puta sjedajući ispod velikog prozora. Gledala sam kroz prozor koji je odavao pogled na prekrasno dvorište i jedan dio ogromnog bazena.

Vrata moje sobe su se otvorila i ušla su dva muškrca, pogled mi je bio zakovan za njih, strah je ponovno počeo vladati mojim tijelom a oči peći.

"Demi, možeš sići sa nama, vrijeme je za ručak."- rekao je jedan od njih prilazeći mi.

" Dobro, idem."- odgovorila sam kratko krenuvši prema izlazu.

Kada smo došli do prostorije gdje su svi sjedili za stolom zapazila sam Danijela kako me gleda sa žaljenjem, kiselo sam se zasmijala i i podigla jednu obrvu te je spustio pogled. Nick je sjedio na početku, sa njegove desne strane sjedila je neka djevojka, sa dosta jakom šminkom, bila je ofucanog izgleda, starija, lice joj je bilo previše plastično, čak je i sad plazila po Nicku, kurva.

Ostala mjesta su bila zauzeta sa meni nepoznatim licima, mjesto sa Nickove lijeve strane je bilo jedino slobodno. Gledala sam u tom smjeru i dalje stojavši u mjestu.
"Demi, sjedni pa da počnemo sa jelom"- ukočeno je progovoiro Nick pokazujući mi rukom na stolicu do njega. Blago sam se trgnula i prišla slobodnom mjestu.

Sjela sam na stolicu gledajući u svoj tanjir. Nedugo nakon toga Nick je počeo jesti pa svi ostali iza njega.

Osjetila sam kako mi hrana zastajkuje u grlu i kako je ne mogu gutati, svi su imali ukočen izraz lica, kao lutke kojima Nick upravlja, kroz prostoriju su prolazile čistačice i pomoćnice ugađajući mu. Pogledom je kontrolisao sve, a kad bi progovorio svi bi ga gledali i pozorno slušali.

Iritirala me sva ova ukočenost ali šta sam mogla, ja sam samo još jedna njegova figurica koju pomijera kako hoće. Tišinu je razbila djevojka koja se nalazila preko puta mene.

" Nick, zašto zaboga drižiš tu droljicu u kući, pogledaj je samo. Već ti se uvukla u krevet?"- riječi je razvlačla gledajući mene ravno u oči a njega je blago grebala dugim crvenim noktima po preplanuloj ruci.

Svi su prasnuli u smijeh osim Danijela koji je stiskao vilicu i duboko uzdisao, također djevojka na drugom kraju stola, možda mojih godina ili čak mlađa gledala je u djevojku koja govori sa prezirom u očima.

"Helena, idi u moju sobu, porazgovarat ćemo o ovome, da se nisi usudila više progovoriti nešto slično tome."- Nick je izgovorio stiskajući je za ruku. Napravila je bolnu grimasu ustajući i krenula prema stepenicama. U prostoriji je ponovo zavladala tišina, čulo se samo lupkanje tanjira..

NICK:

Ni sam ne znam zašto ali Helena mi je povukla živac, već sam izgubio apetit te ustao i krenuo prema svojoj sobi.

Bijesno sam otvorio vrata te je ugledao kako opušteno sjedi na mom krevetu. Ta drolja daje sebi previše za pravo. Lupio sam vratima i zaključao ih.

Prilazeći Heleni krv u venama mi je ključala, unio sam joj se u facu dok je ona počela duboko uzdisati i primijetio sam kako se njeno tijelo koči.

" Nick, molim te.... ja.. ja.. Nick zaboga"- borila se za vazduh dok sam je sve jače stiskao za vrat, u njenim svijetlo smeđim očima ocrtavao se strah, hranim se tuđim strahom, a u Heleninim očima ga već dugo nisam vidjeo.

Odvojio sam se od nje te je jako ošamario.

"Ovo će ti biti opomena, da znaš kako se trebaš ponašati pod mojim krovom."- izgovorio sam bijesno.

Skupila je šake al nije se pomijerala, ponovno me pogledala u oči, ali vidjeo se strah na njenom licu. Uhvatviši je za dugu braon kosu počeo sam je udarati kao da je obična vreća dok nisam osjetio kako bijes napušta moje tijelo.

Ležala je na podu moje sobe u vlastitoj lokvi krvi, izgubila je svijest. Pokupio sam je sa poda, haljina na njoj je bila poderana, kosa raščupana a šminka razmazana.

Spustio sam je na krevet u njenoj sobi a zatim napustio kuću izlazeći u prekrasno prostrano dvorište..

Iii evo ga jedan duži nastavak 😇💗
Nadam se da vam se sviđa iii da ćete kroz čitanje shvatiti koliko su slični Demi i Nick. I njihove osobnosti.📝