KRAJ. .....za sada.

- 17. poglavlje. ❤

Nakon što sam zaposlila kuharicu srednjih godina koja je prihvatila odgovornost da preuredi cijelu kuhinju i trpezariju sa jednom od dizajnerica koju sam pronašla, starijeg baštovana koji se pobrinuo za izgled dvorišta zajedno sa mladim dizajnerom koji je zna šta radi, jer dvorište na samom početku izgleda prelijepo. Zatim sam pronašla i savešenu dadilju za Houp, Matea. Djevojka od 23 godine. Kuharici Kejn i baštovanu Leu ustupila 2 uredne sobe za boravak, a Mateu sam ugostila u Houpinoj sobi, dobile su moju staru sobu, ja sam preuzela maminu i tatinu.

Glavni ulaz koji je bio u nježno žutoj boji sada je u braon boji, crvena trpezarija svijetlo krem, a drvene stolice i stol zamijenila bijelim staklenim, čupave tepihe sam izbacila i namjestila obične u neutealnim bojama. Hodnike sam zahtijevala u sivkastoj boji sa srebrenim šarama. Po Houpinoj sobi su se eazlivale nježna roza i bijela boja puna plišanih igračaka, slikovnica i dio za Mateine stvari.

Moja soba je u tonovima sive, crne i zlatne sa policama za knjige preko cijelog lijevog zida.

U kupaonicama su preovladavale bijela siva i krem boja, izuzetak je bila jedino Houpina roza.

Sve je bio završeno u roku od nepuna 3 mjeseca.

Sjela sam u udobnu stolicu u dvorištu dok mi je martovsko sunce milovalo lice, hladnoća je i dalje prisutna ali manje nego predhodnih mjeseci dok sam stalno obilazila grobove 'svojih najmilijh.'

U novinama je ispala moja i Houpina slika na grobu dok sam bila u dugoj crnoj haljini sa njom u naručiju. Sa natpisom i twkstom kako je ona moja kćerka, iako nisu bili daleko. Zapravo ličila je na mene, zbog plave kose i plavih očiju, koje je naslijedila od Mie.

Pomilovala sam djevojčicu po zlatnoj kosici i utisnula poljubac davajući joj flašicu sa toplim mlijekom.

"Jutro."- trznula sam se na Deanov glas a tatim mu se široko osmijehnula pokazujući mu slobodnom rukom da sjedne na stolicu do moje.

"Kako si?"- upitam ga sok se namiješta u stolici.

"Dobro sam, hvala. Kako si ti?"- upita kada se napokon smjesti u svojoj stolici.

"Pamtim i bolje dane, ali svakako sam dobro, hvala."- osmijehnem se blago.

"Drago mi je, kako ti se sviđa dvorište? Mislim ostalo nam je još da završimo bazen i ležaljke koje ćeš ti odabrati."

"Uh, prelijepo je stvarno. Zaista imaš divne ideje, hvala ti mnogo. Što se ležaljki tiče ima još do ljeta, ali želim lijedo sive ili plave."

"Hvala tebi jer si se obratila baš meni za pomoć."- još jednom mi uputi onaj savršeni osmijeh na koji bi definitivno pala da mi Nick nije u mislima 24 sata dnevno.

"Drago mi je da sam baš tebe našla, jesi za kafu ili čaj?"- upitam Deana gledajući u gospođu Kejn na dovratku.

"Da, pa može kafa."- odgovori prstima orelazrći preko svoje trodmevne brade.

"Gospođo Kejn"- proderem se na što se ona lagano trzne te brzo priđe.

"Jutro djeco."- ljupko odgovori kad stane do nas.

"Jutro i vama."- odgovorimo te se pomaknrm u svojoj stolici zajedno sa Houp.

"Možete molim vas ponijeti kafu za mene i Deana, također i sebi i da pozovete Mateu da odvede Houp u njenu sobu u pridruži nam se ako želi."

"Naravno."- odgovori te se okrene opet ostavljajući mene i Deana u šutnji..

Ispijajući kafu i gledajući u sva nasmijana lica po prvi put se osjetim kao da imam porodicu. Ako zanemarim Nickovu lažnu i Miinu dvoličnu ljubav.

"Demi jesi u redu?"- Leo mi se obrati gledajući me skupljenuh očiju.

" U redu sam, hvala Leo."- promrmljam smješkajući mu se.

Nakon dugog ispijanja kafe došao je na red doručak i gospođa Kejn je zahtijevala da pojedemo sve."- kako se ne bi osjećala loše i mislila kako njena hrana ne valja pojela sam svu hranu iz svog tanjira, iako nije imala gdje stati.

Zamolila sam Deana da mi ispiše nekoliko latinskih citata zlatnim slovima po zidu moje sobe i pristao je. Ima dosta vještu ruku. Pružila sam mu spisak svojih omiljenih i gledala kako vještom rukom ispisuje slova, riječi, rečenice, cijele citate.

"Voliš latinski?"- upitao je kada je napokon završio.

"Naravno, još od 5 osnovne se služim tim citatima ili izrekama."- odgovorim otvarajući prozore kako bi se farba što brže osušila i u sobu ušao svjež zrak.

"Jao."- promrmlja kroz osmijeh.

"Pa, koja su tvoja zanimanja osim što se bakćeš tu kako bi meni pomogao da balansiram život."- upitam hodajući zajedno s njim prema Houpinoj sobi.

"Hmm, pa bavim se modelima, i kao detektiv, naravno da sam dizajner kad god nekome zatreba."- osmijehne se otvarajući bijela vrata koja vode do Houpine sobe.

"Model? Detektiv?"- izvijem obrvu i odmjerim ga.

"Neštoi fali?"- u kutu usnice mu zaigra osmijeh dok podiže Houp. " Ko bi rekao da imaš dijete."- izgovri gledajući mene pa nju.

U stomaku mi se zgrči pomislivši kako joj nikad neću zamjeniti pravu mamu Miu, niti će ikada imati očinsku ljubav i figuru na koju bi se ugledala. "Da, da."- promrmljam prolazeći im te joj potepam. "Imam osjećaj da je zapostavljam."- tužno izgovorim obarajući pogled.

"Kakve su to gluposti Demi? Ti si odlična majka."- pruži mi djevojčicu i sobom se prelomi njen presladak smijeh.

"Hvala ti Deane."- toplo ga pogledam i osmjehnem se. "Možeš se preseliti tu, ako želiš naravno. Imam slobodnih soba kuća je gotovo prazna a i prije ćemo završiti sa uređivanjem dvorišta ako si svaki dan tu."- i sama srbe iznenadim prijedlogom, ali sviđa mi se ova ideja..

Bukvalno ovo sam pisala u 1 ujutru dok su mi oči gorile AHAHAHAHA ako ima grešaka oprostite i značilo bi mi ako iznesete svoje mišljenje o Deanu.

Hvala vam naravno svima koji čitate i ljubim vas💕💕

Hvala vam na #23 in ROMANCE. ❤❤