DEMI:
◾Sjedeći do prozora i gledajući zalazak sunca vrata sobe su se otvoila i opet sam ugledala dva poznata lica. Momci koji su me danas vodili na doručak.
" Večera"- izgovorio je Ed, pomalo ukočeno ali znala sam šta stoji iza toga. Zapravo on je osoba sa kojom sam se danas poslije ručka upoznala i pričala o svemu. Shvatila sam kako on nevoljko radi za Nicka, kako ima dramatičnu prošost, čak goru od moje, ali se ipak čvrsto drži na zemlji i jak je. Sviđa mi se njegova ličnost i karakter. Voljela bi da sam jaka kao on, ne fiziči već psihički.
Lagano sam ustala i uputila se prema vratima odmah iza njih. Blago sam zatvorila vrata sobe i išla iza njih sve do trpezarije. Sva mjesta su bila zauzeta kao i danas, ali kad sam ja sjela na svoje mjesto prmijetila sam kako fali Helena i Nick.
Sjedili smo u tišini par trenutaka, a zatim je tišna razbijena glasom djevojke koja je danas za vrijeme ručka bila suzdržana.
"Izgleda da ćemo morati sačekati sa jelom dok se Nick i Helena ne pojebu."- završila je svoju rečenicu s prezirom. Posmatrala sam je, bila je dosta mlada i lijepa djevojka, šminka joj je bila slaba i njena ljepota je dolazila do izražaja, kosa plava i duža od moje u laganim loknama, oči svijetlo plave.
Lice nedefinsanog oblika, a usne pune i ružičaste boje. Mršava djevojka, neke kosti su joj bile izražene, ali to je na njoj bilo privlačno. Sklonila sam pogled sa nje prije nego što je primijetila da 'buljim' u nju.
Tišinu je opet prekinlo otvaranje ulaznih vrata. Na vratima se nalazio Nick, brzim korakom je prišao stolu i sjeo na svoje mjesto.
Pogledom je prešao preko svih a zatim se zasutavio na praznom mjestu sa svoje lijeve strane.
" Gdje je Helena?"- upitao je ukočeno dok se na njegovom licu očitavala neka vrsta straha.
"Pa dragi brate, lično sam mislila da je sa tobom, ali očito nije."- ponovo se oglasio zvuk djevojke čije ime nisam znala, ali očito je bila njegova sestra.
"Mia, provjeri da li je u svoj sobi a zatim je pozovi da siđe."- brzo je rekao gledajući pravo u nju.
Brzo ga odbila mahanjem glave.
"Nema šanse, sam znaš u kakvim smo odnosima, kad bude gladna doći će da jede."- završila je svou rečenicu oslanjajući se u udobnu stolicu.
Prostorijom je ponovno zavladala sumorna tišina koja nas je sve tušila.
A zatim sam iza leđa čula slabašan glas.
" Nadam se da sam stigla na vrijeme. "- svi pogledi bili su uprti iza mene. Sama sam se okrenula da utvrdim da li je tako slabašan glasić izašao iz Heleninih usta.
Vilica mi je bukvalno pala do poda. To nije ista žena od jutros, kosa raščupana i svezana u punđu, lice prepunjeno razmeljanom šminkom i modricama kao i ostatak tijela. Na njoj samo obična spavaćica, a oči su joj odavale osjećaj boli. Jedina osoba za koju sam sa sigurošću mogla reći da je izgledala gore od mene bila je ona.
Brzo je prošla i sjela na svoje mjesto, svi su prasnuli u smijeh, a ni ja sama ga nisam mogla suzbiti, gledala nas je sve namrgođeno a zatim zacičala " Šta me gledate svi koji kurac?!"- jedva razumljivo izgovori.
Nick se prvi uozbiljio pa svi ostali, dao je znak da počnemo s jelom što smo i uradili.
Među prvima sam završila te odmakla tanjir i izašla ispred vrata.
Sjela sam na tople stepenice gledajući prelijepo zvjezdano nebo. Sve je bilo savršeno, samo što sam bila sama. Sve bih dala da pored mene sjedi voljena osoba i gleda sa mnom zvijezde sve do jutra. Duboko sam udahnula hvatajući topao ljetni zrak.
ESTÁS LEYENDO
KRAJ. .....za sada.
RomanceA bila je skromna. Preskromna, ako ćemo iskreno. Čitav život je tragala za malim stvarima. ◾Sitnicama. ◾Detaljima. ◾Za čovjekom sa kojim će konačno biti sretna. Da joj češlja kosu. Pokriva u hladnim noćima. Tješi dok je psihički loše. Da je...
