A bila je skromna.
Preskromna, ako ćemo iskreno. Čitav život je tragala za malim stvarima.
◾Sitnicama.
◾Detaljima.
◾Za čovjekom sa kojim će konačno biti sretna.
Da joj češlja kosu.
Pokriva u hladnim noćima.
Tješi dok je psihički loše.
Da je...
Probudim se pored Nicka i gledam oko sebe, shvatim gdje sam i zašto. Krenem ustati ali po stomaku mi se razlije jaka bol i ostanem ležati, trgnm se na zvuk Nickovog telefona, on ustane i javi se.
"Ah, da, da u 4 danas, hvala."- promumlja i baci telefon.
Uputi mi sladak pogled i zasmije se, uzvatim isto i dobijem kratak poljubac na usnice. Obgrlim ga rukama uzvrativši mu poljubac i ustanem iz kreveta.
"Kad Mia izlazi?"- upitam hvatajući se za stomak koji još uvijek žari od boli.
"Danas u 4, jesi u redu, juče je bio težak dan za tebe."- ustane i pomogne mi doći do moje sobe, zatim do wc-a. Uz njegovu pomoć obavim higijenu i obučem se, sačekam i njega pa zajedno siđemo u kuhinju.
Kuća je pretiha, Mie nema, i još 3 Nickova najbliža čovjeka su s njom, jedan od momaka je i pritvoru, jer je navodno ubio Kristinu, Helenu i Katarinu, kao ranio i mene, pa prijetio Nicku, sve izgleda tako stvarno, ali fale i njih dvije u kući, uvijek su radile scene i kuća nikad nije bila tiha.
Osim mene i Nicka u kući su dvije kuharice i baštovan koji u dvorištu bere suho lišće i prazni vodu iz bazena.
Sjednem do Nicka u kuhinji za malim, okruglim, bijelim stolom gdje je Kristina tako samouvjereno ispijala neku tečnost iz šolje koja je na kraju završila na podu rasuta u sitne komadiće stakla.
Uhvatim čajnik i naspem 2 šolje čaja, zatim dograbim sendvič i navalim jesti sve ostalo ispred sebe.
Ušla sam da Nickom u prostranu sobu svijetlo roze boje i dva krevetića od svijetlog drveta, pod nogama mi se nalazi mekani blijedorozi svilenkasti tepih, a u ćoškovima uredno poredane igračkice, okviri za slike, odjeća za bebe, stolovi gdje bi se trebale presvlačiti, oči mi zasuze i preplavi me čudan osjećaj topline. Začuje se buka iz prizemlja i siđemo u hol, udari me val svježeg vazduha i prostorijom se prelomi vrisak dvije bebe, priđem Mii i zagrlim je, uzvrati mi zagrljaj i zajedno se uputimo prema sobi za bebe. Uzmem u naručije bebu u bebi roze odjrlcetu spuštajući u krevetić sa imenom Houp, a drugu spusti Nick u krevetić sa imenom Atina.
Uđem u svoju sobu i bacim se na krevet hvatajući knjigu 'Požuda' otvaram prve stranice i udubim se u čitanje.
Osjetim hladnu ruku na ramenu i poskočim. Danijel.
"Hej"- izgovorim pogubljeno gledajući njegove oči.
"Demi, imamo problem, tvoj otac, pa on je na putu do nas."- izgovori u prekidima gledajući me ravno uoči i spusti svoju ruku preko moje.
"Moraš se skloniti, moramo ga ubiti, ali ne tu u kući, dosta je bio incident sa Kristinom, Helenom i Katarinom, još ti izađeš povrijeđena s time...."- zaustavi se u pola kada se vrata naglo otvore i ugledamo Nicka. Priđe nam i podigne me u naručijr na što zajaučem od boli koja mi prerže stomak. Utisne mi poljubac i čelo i tiho izgovori "Izvini." Klimnem glavom i opustim se dok me unosi u Miinu sobu.
"Ti, Mia, Houp i Atina idete što dalje."- napokon progovori i prekine tišinu.
"Ni Demi ni ja ne možemo voziti, a o njima se treba brinuti, gdje možemo otići?"- Mia se uspaniči i prođe prstima kroz kosu.
"Idem ja s vama, spremite se."- mahne rukama i izađe.
Nakon što sam spakovala sve stvari i sišla do ulaznih vrata, zatim se sudarila sa hladnim zrakom pa ušla na prednje sjedište do Nicka krenuli smo. U pola puta sam se prepustila snu uživajući u tihoj muzici. Ne znam čak ni gdje idemo, ni koliko je daleko, ali vjerujem mu.
Probudi me hladan vjetar koji prostruji kroz napola otvoreno staklo pogled uputim prema Nicku dok zabavljeno drži jednu od djevojčica, bit će da je Houp. Miu i Atinu ne vidim. Otvorim vrata i probližim se Nicku.
" Hej"- promumljam i sjednem na drveni stol.
"Jutro."- uputi mi osmijeh i ponovo potepa djevojčici.
"Houp?"- upitam radoznalo prižajući ruke da mi je da.
"Jeste. Nego jesi gladna. I da ostali smo nas troje sami Mia je otišla sa Leonom i Atinom."- prihvatim sendvič koji mi pruži i pogledam ga rašinernih očiju.
"Kako s njim?"
"Pomirli su se. Privatio je i djevojčice."- slegne ramenima i spusti bebu u noslicu.
"Pa, gdje nas troje idemo?"- upitam nakon što progutam prvi zalogaj sendviča.
"U jedan od hotela u Orleansu. Imamo još par sati vožnje, u početku smo se vozili bezveze jer nisam znao gdje da odemo."- klimnem glavom i sa Houp se uputim prema autu. Nick mi se pridruži kroz 10-ak minuta i nastavimo u tišini do hotela.
Sačekam sa Houp kod lifta da nam rezerviše sobe a zatim zajedno uđemo u lift.
" 3 sprat, soba 612."- klimnem glavom i protisnem dugme sa brojem 3.
Bacim se na krevet zajedno sa bebom dok nam Nick unosi stvari.
Nick je zahtjevao večeru u sobi zbig Houp i totalno sam se slagala s njim, međutim zaspala je do 7 naveče dok smo dobili večeru.
Poslije večere Nick i ja smo završili u krevetu,a zatim i zajedno pod tušem dok sam se kidala od boli, ali sam uživala, kao i prošli put tako i sad,ma koliko bolno bilo oboje smo se zadovoljili, smjestila sam se u njegov zagrljaj obučena u njegovu sivu majicu i sklopila snene oči dok mi je on ljubio vlažnu plavu kosu..
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Napokon još jedan nastavak,hvala vam svima koji čitate i poljubac❤💗😘😘😘
