KRAJ. .....za sada.

- Izdaja. ❤

◾Ulazeći u auto vidjela sam da je Danijel u crnom odijelu, inače njegove braon oči sad su bile tamno plave, a njegova neuredna kovrdžava kosa bila je uredno zabačena nazad, na ruci je imao "vjerenički" prsten.

Duboko sam udahnula i iz svoje torbe izvadila šminku pokušavajući od sebe napraviti Anabellu Marin, djevojku koja je prešla sredinu dvadesetih, a ja još nemam ni 20. Raščešljala sam kosu i sve uredno pospremila, naslonila glavu na staklo slušajući laganu muziku.

"I, gdje ovaj put idemo?"- upitala sam Danijela suho razbijajući sumornu tišinu. Pogledao me blago spuštajući svoju ruku na moju nogu.

"Sad idemo u London"- rekao je s dozom čežnje prema svom rodnom gradu. Osjetila sam probadanje kroz stomak ponovno vraćanje tu, poslije toliko vremena.

Srednju sam zavrsila dosta rano. Sa 17 godina. Roditelje sam izgubila par mjeseci poslije, Danijel je imao 19 godina i svu odgovornost preuzeo na sebe, pomagao mi je da prebolim gubitak roditelja i osiguram sama sebi život. Krenula sam na policijsku akademiju kako bi se zaposlila kao detektivka, međutim dobila sam posao u banci i radila tu dok sam čekala da me prime kao detektiva. Svalili su ubojstvo u banci na mene, Danijel me pokušavao odbraniti, ali sigurnosne kamere su govorile nešto sasvim drugo. Dok sam ja bila u stanu i imala slobodan dan koji mi je bio i više nego potreban, poslije popunjavanja dokumenata i vijesti kako sam primljena kao detektivka, djevojka dosta slična meni figurom ušla je u banku sa crnom maskom preko lica, počinila 3 ubojstva, sve je palo na mene, falilo je dokaza i slučaj je tako zatvoren.

Danijel je odustao od svog života uprkos prigovaranju njegovih roditelja kako nisam vrijedna toga, počeo je bježati sa mnom i skrivati me. Jedini oslonac u životu mi je on, jedina osoba kojoj u potpunosti mogu vjerovati.

Poslije par sati vožnje stigli smo pred njegovu kuću, nije bilo nikoga, vrata su bila zaključana. Ušli smo unutra i uputili se prema njegovoj sobi. Tu smo odložili sve stvari i vratili se u auto te krenuli prema klubu u koji smo inače izlazili i gdje smo se upoznali. Popravila sam svoju šminku i izaša iz auta. Na samom ulazu udario me val alkohola duhana i glasne muzike, bilo je dosta zagušljivo, previše poznatih lica i previše gužve da bi se mogla sakriti od bilo koga dok ne riješim slučaj koji je ključ za moj normalan život.
tu,zela sam Danijela pod ruku i krneuli smo prema šanku.

Naručla sam neko žestoko piće kako bi skrenula misli sa svega što me okupiralo posljednjih par dana. Danijel nije pio alkohol, ubrzo se izvukao od mene rekavši kako mora do toaleta.

Sjedila sam za šankom pričajući sa konobarom, zatražila sam cigaretu od njega, spretno je bacio kutiju cigara ispred mene i upaljač te mi primakao pepelnicu. Izvadila sam jednu isavila između usana, zapalila je i duboko u sebe uvukla prvi dim, tako me opuštalo iako sam uvijek mrzila cigare i alkohol u ovom trenutku to mi je bilo potrebno.

Shvativši da Danijela nema već dobrih sat vremena ako ne i više lagano sam ustala sa stolice i krenula prema izlazu kako bi ga nazvala, čim sam izašla osjetila sam svježinu i moja koža se naježila. Popravila sam svoju haljinu i kosu tražeći telefon u torbici, brzo sam ga izvadila i vidjela poruku od Danijela: "Nemoj me čekati, izvini za sve, žao mi je što ti nisam uspio pomoći, Demi uvijek ću te voljeti." Buljila sam par trenutaka u ekran telefona a zatim ga zaključala i odložila nazad u trobicu.

Navikla sam da me ostavljaju, ali ON je mene upravo ostavio, ne mogu vjerovati, jedina osoba u kojoj sam vidjela sve, i kojoj sam vjerovala me izdala. Pripalila sam još jednu cigaru sjedajući na hladan kamen ispred parkinga. Borila sam se sa suzama i svojim mislima, opet sam imala jaku želju osjetiti tu hladnu oštricu duboko u svojoj ruci i toplu krv kako se sliva niz moje hladne blijede ruke.

Podigla sam glavu i primjetila crno auto sa zatamljenim staklima kako staje ispred mene na parkiralištu. Pokušavala sam skontati ko bi bio vozač. Ubrzo su se vrata otvorila i izašao je visok momak crne kose, možda da je imao 25 godina, visok ko 2 metra, jaki mišići, imao je plave oči, izraženu vilicu, kratku bradu, bio je u uskoj crnoj odjeći. San.

Brzo sam otpuhnula posljednji dim svoje cigarete bacajući je na pod drhtavim rukama te je gazeći crnom štiklom, pomislila sam kako bi trebala krenuti kad sam pimijetila kako me gleda, bio mi je potpuno nepoznat. Pokupila sam sam torbicu i krenula prema ulici kako bi zaustavila taksi i odvezla se do Danijelove kuće.

"Demii!"- začula sam dubok muški glas iza sebe a zatim osjetila jaku ruku na svojoj podlaktici kako me vuče.
Pomalo sam se zateturala od silnog alkohola.

Prije nego što sam išta uspjela reći bijela tkanina se našla na mojim usnama i nosu. Nesvjesno sam udahnula zbog čega sam iste sekunde izgubila svijest, kapci su mi postali teški a noge klonule. Nisam osjetila da li sam pala ili ne....
Jednostavno me tama uzela pod svoje, a ja sam se prepustila.

Paaaa, još jedan nastavak za danas, s obzirom da mi je ovo prva priča tu nadam se da će vam se svidjeti.

Nastavci mi nisu dugi, jer  meni je draže  čitati više kraćih nego jedan ili 2 duga paaaa ću tako ubacivati, osim ako vi ne želite drugačije.

To je to za danas od mene. Ne znam kad cu ubaciti sljedeci dio, ali bi mi mnogo značilo kad bi komentarisali, dali prijedloge iiiiii rekli iskrena mišljenja 😘❤❤❤❤❤