My everything✔

Dvadeset treci dio

,,Sestro ne daj me da me odvede
ja ga volim al to je loš momak."

Helena p.o.v.

Zato sto te volim. Te cetiri rijeci su mi se vrtile u glavi. Osjetila sam njegove usne nakon dugo vremena. Uzvratila sam mu. Ljubili smo se dugo dok njegove usne nisu presle na moj vrat. Ovo vodi ka necemu vecem a djeca su sama. Sada nije vrijeme za to.

,,Stefane, prestani. Moram se vratiti djeci. Pusti me sada."

,,Helena, nismo zavrsili ovaj razgovor."

,,Nema se sta vise reci." Iako mi je rekao da me voli, ne ocekujem da cemo biti zajedno. On zeli manekenke a ne ovakve poput mene. A da ga primoravam da bude sa mnom, necu. Necu da mu unistim zivot.

,,Idi sada kod djece. Razgovaracemo kasnije." Popravila sam rep i otisla kod djece. I dalje su mirno spavali. Svjesna sam da ce Stefan biti prisutan u mom zivotu stalno zbog njih.

Uskoro moram poceti radit. Imam sve manje para. A troje djece. Milos mi daje pare za Isidoru. Ja to nisam htjela uzeti, al on hoce da daje.

Sjela sam na onu ljuljacku i Isidora je sjela pored mene.

,,Mama, nemoj vise da places. Nisi sama. Moj tata ce ti pomoci. I baba i deda." Zagrlila me je a ja sam pocela plakati. Moja kcer je velika pametnica. Ima samo cetri godine a sve razumije.

,,Necu ljubavi. Idi igraj se." U medjuvremenu Stefan se vratio a Stefana je pocela plakati. Uzela sam je i svukla naramenicu haljine. Odmah je pocela jesti. Stefan sjedi i gleda u nju. Ili u moje sise.

Marko je poceo plakati. Ovdje ne mogu spustiti Stef da ga uzmem. Nogom sam ljuljala kolica al ne prestaje da place.

,,Stefane, de ga uzmi. Ne mogu ga ovdje spustit pored sebe. Molim te." Polako ga je uzeo u ruke i mali je prestao plakati.

,,Jesu li bili mirni kao bebe?"

,,Jesu. Ne bude se po noci a po danu spavaju. Dobro je."

,,Mogli smo negdje prosetati." Stefan je predlozio.

,,Mozes ih provozati po naselju. Ja moram nazvati Milosa. Pa cu vam se pridruziti." Presvukla sam ih pa su otisli setati. Sama sam u kuci.

Ne zelim da zovem Milosa, nego cu nazvat mamu. Ne mogu ja bez nje. Al ako ne bude htjela da me vidi, pomiricu se sa tim.

Cekala sam da se javi. Zvoni vec dugo. Taman kad sam htjela prekinut, javila se.

,,Mama."

,,Nije mama." To je tata. Nemam sa njim sta da pricam. On ne zeli da ima ista vise sa mnom. I nije ni duzan vise. Ja sam davno napunila 18.

,,Mozes li njoj dati telefon ako je tu?"

,,Ko to zove?" Cula sam njen njezni glas koji mi tako fali. Rekao joj je da sam ja.

,,Helena, jesi ti?"

,,Ja sam mama. Htjela sam da razgovaramo ako zelis."

,,Samo mi reci gdje si i ja cu doci. Molim te Helena, reci mi. Puci cu ako te ne zagrlim i ne vidim."

,,Mama, ja sam u Arandjelovcu. Blizu hotela ,Izvor'. Znas gdje je Zorina i Brankova kuca?"

,,Znam gdje je."

,,U njoj sam ja. Stefan je sa djecom izasao u setnju."

,,Ocekuj me danas. Odmah krecem."

,,Mama, dodji sama."

,,U redu duso." Prekinula sam a onda sjela na kauc. Nadam se da ce se nekada ovaj moj zivot srediti. Imam troje djece a nisam udata. Sto nikada i necu. Moja djeca su mi dovoljna. Ako ne mogu imati Stefana, ne zelim nikoga drugog.