Opasne djevojke

Izazivaš sudbinu...

Zar je kod svih žena kao pod komandu da se ukoče kad se nađu blizu onih ravnih sebi?

Znam ja dobro kad i ko može da mi parira, ali iz Leonarda vrišti opasnost i svim silama se trudim da je izbjegnem. Ne mogu da vjerujem kako utiče na mene kad je blizu. Valjda je to razlog iz koga se povlačim pred njim, ne znam.

Komplikacija poput tog tipa u životu mi ne treba, zato ga i držim na distanci. Opreza nikad na odmet, zato s njim pazim više nego i sa kim. Mogu da osjetim tu dominaciju primitivnog mužjaka iz njega, savršeno uklopljenu u tijelo Apolona.

Ono što privlači sve žene oko njega. Do vraga, baš sve!

I on i njegov prijatelj imaju tu dozu nečeg u sebi i smjela bih se opkladiti da i Tara ima isti problem, ali ga krije iza tog osmjeha kao i ja. Približno isto razmišljamo kad se nađemo u ovakvoj situaciji.

- Slobodno se pridružite. - čujem njen odgovor na njegovo pitanje.

Zar ona mene nije čula? NEVOLJA! Da veća ne može biti.

Diskreto se nakašljem ne bih li joj privukla pažnju, ali ona gleda u tamnokosog i čini mi se da varnice sijevaju na sve strane. Ma ne varnice, erupcija na pomolu.

Okrenem se prema stolici koja je zaškripala pored mene i susretnem olujno sivi pogled od kog' istog trenutka zaboravim sve o čemu sam do tad razmišljala.

- Radi li tvoj telefon? - trepnem nekoliko puta i upitno podignem obrvu na što on ponovi pitanje.

- Radi. - odgovorim i diskretno obrišem znojne dlanove o stolnjak.

Nije damski, ali Bože moj. Ne mogu biti posve savršena.

- Zašto onda nisam primio poziv od tebe? - naginje mi se suviše blizu.

Zar se o tome radi? Nevino se nasmijem i pričepim Taru ispod stola.

- Vas dvoje se nemojte poubijati. Šta vam je? - Tari je izgleda zabavno.

I njoj pogledom poručim Jebi se.

- Zaboravila sam Leonardu da zahvalim na pošiljci jutros, pa se malo unervozio. - skrenem pogled, jer ću svakog trenutka da se krenem smijati kao luda.

- Oprosti, ali imale smo... Naporno jutro. Mislim, trebalo je da ti se javi, ali eto. - mahne rukom pravdajući me, iako mislim da ovaj put nema nikakve koristi od toga. - Još dok sam dobro izmjerila Duškine sise... Pih... Potrajalo je. - podiže šaku i zavrti je.

Adrian se nasmije i moram da priznam, stvarno je lijep. Dok ga ja mjerkam ispod oka, na svom koljenu osjetim krupnu šaku i blag stisak. Trgnem se kao da me nešto opeklo i Tara me zbunjeno pogleda.

On me pipa i to ispod stola. Jedva sam se suzdržala da mu ne kupim šamar.

- Oprostite, moram vas napustiti na trenutak. - ustanem brzo i ostavim njih troje da gledaju za mnom, pa se pored šanka provučem do toaleta.

Ne sjećam se kad me neko ovako izbacio iz takta i natjerao da od jednog pogleda zadrhtim. Ne dam mu da sruši zidove oko mene i da me ukroti. Moja divljina je samo moja i ne dam mu da dotakne to u meni. Dugo mi je trebalo da od obične djevojke postanem ovo. Zbog onakvih kao on, ja sam postala ovo što jesam.

Popravim nepostojeći problem sa šminkom i još jednom se dobro pogledam u ogledalu. Sve savršeno stoji na svom mjestu, samo mi se pamet malo pomutila, kako mi se čini.

Vratila sam se istim putem kojim sam i otišla, ali za stolom nije bilo nikog osim njega. Tara je nestala sa Adrianom negdje i ostavila me samu.

Gotova si mala kad ti vratim za ovo. Oh, kako si samo gotova. Mislim da ti sljedeći put neće na vrata zakucati seksi murjaci...