Opasne djevojke

Nemamo gdje dalje

- Taro, ona nije bolesna, nego trudna!

- Šta kažeš? - pitam Leonarda, jer mislim da nisam prvi put dobro čula.

Između ostalog, koga vraga se on javlja na njen telefon?

- Trudna je. Dobićemo bebu. Trenutno je malo zauzeta. Javiće ti se kasnije. - objašnjava on meni zabavljeno.

Trepnem nekoliko puta u nevjerici. Još uvijek pokušavam probaviti te riječi.

- Leo, dlaka sa glave ne smije da joj fali i ostavi je na miru. Ako ne želiš ništa ozbiljno s njom, pusti je. Savršeno je sposobna tu bebu da odgaja sama, a pored mene neće biti sama. - ne smijem ni da pomislim šta se to desilo, kad se on javlja na njen telefon.

- Prekini lupati gluposti. Bolje da se spremiš na jedan dug razgovor, jer moj drug dolazi do tebe. Imate, vjerujem, nekih nerazriješenih stvari. - samozadovoljno kaže.

- Jebi se! - poklopim mu slušalicu.

Trudne smo, baš kako ona juče reče. Pa, zar i to da u duetu radimo? Kombinacija koja donosi nevolje, u isto vrijeme i trudna. Hormoni će od nas da naprave divlju zbrku, veću nego što smo do sad bile.

Ali trenuto imam veći problem. Malo smo se ja i Adrian porječkali, ako se za šamar i nekoliko uvreda može tako reći.

Kad me odvukao od djevojaka i počeo da mi čita bukvicu, nisam mogla da odolim i da mu ne natrljam njegov 'sveti' život na nos. Jebena muška kurva.

Ljut je na mene što mu se nisam javila dugo, i što sam otišla onako, ali brate, nisam širila noge kome sam stigla. Šlag na tortu je trudnoća.

Pojma nemam kako da riješim ovu situaciju, a da iz nje niko ne izađe povrijeđen, posebno sad kad imam o kome da brinem.

Svjesna sam da ovoj bebici trebaju oba roditelja, ali ako on nije spreman da se odrekne svog statusa žigola, planiram da mu zabranim pristup i sebi i djetetu za koje još i ne zna.

Sad se osjećam tako jadno, jer će izgledati kao da ga pokušavam uhvatiti na bebu. Znam da mu moram reći, ali ne znam kako.

I sinoć je imao pratnju. Boga pitaj koliko njih je prošlo kroz njegov krevet u zadnjih mjesec dana i nisam sigurna želim li uopšte da znam taj podatak.

Lupanje na vrata mi govori da je ipak stigao moj neočekivani gost, i da moram da uradim nešto i sredim ovo.

- Tara, otvori. Znam da si unutra! Duška je kod Lea.

Vidi ti male! To barem objašnjava što se on javlja na njen telefon. Bože pomozi Leonardu i Adrianu sad kad pređe prag. Ako počne da sere nešto, ubiću ga.

Otvorim vrata i pustim ga da uđe.

- Jesi li bolje volje danas? - slatko se osmjehne. - Izvoli, ovo je za tebe. - pruži mi ruže i odmah me zapljusne njihov miris od kog mi se smuči.

Pa jebemu! Nisam ih ni uzela u ruke, a već sam na pola puta do kupatila, moleći Boga da ne ispovraćam sve iz sebe po tepihu. Kako ću to posle da sredim?

Dok ja grlim klozetsku šolju, Adrian mi drži kosu, nešto mrmlja, ali ne mogu da ga razumijem, niti se trudim.

- Ostavi me samu nakratko. - kažem mu.

- Ne pada mi na pamet. - odsječno mi govori i stoji pored mene dok perem zube.

Ispljunem pastu i isperem usta.

- Zašto si došao? - pokušavam da otpočnem razgovor ili svađu, ni sama ne znam.

- Moramo da popričamo o mnogo čemu. - dok on ozbiljno priča, novi nalet mučnine me natjera da izbacim sve iz sebe što sam pojela.