Opasne djevojke

Otrov(A)na

Kunem jučerašnji ručak i kafu koju sam popila malo prije. Stomak me boli toliko da se i vode ne mogu napiti, a da sve ne povratim.

- Jebem mu, Taro, hajde da te odvezem doktoru. Pobogu, pogledaj se kakva si. Izgledaš k'o smrt. - Duška mi drži kosu, dok ja ridam i ne prestajem.

Ovdje samo došle prije četiri nedelje i divno nam je bilo sve do juče. Dok nisam počela da povraćam kako mahnitala. Prijao mi je planinski vazduh i okruženje, a najbolje od svega je što sam uživala u svakom trenutku.

- Nisam trebala da jedem onaj sir jučer. A i kafu sam jutros na silu popila. - ustanem i Duška me ostavi da operem zube i da se umijem.

Znam da je zabrinuta za mene. Koliko toliko se dovedem u red i izađem iz kupaonice. Nađem je kako lista novine koje je jutros kupila u obližnjoj prodavnici, ali čim me ugleda, baci ih na sto.

- Dehidriraćeš. Daj da te odvezem do doktora, potvrdimo da si dobro i vraćamo se. Trebale bismo otići da pokupimo i poštu iz stana. Mogao je neko i da provali za ove tri-četiri nedelje. - polako izgovara riječi, a ja znam da je dijelom u pravu.

- Ako još jednom povratim, slobodno me vodi! - kažem joj i osjetim dizanje želuca ponovo, pa trčećim korakom pojurim nazad u kupatilo.

Čujem Dušku kako psuje, ulazi u za mnom, gleda me i opet psuje. Čim se uvjerila da sam stabilna, otišla je po ključ od auta i sačekala me da se presvučem.

Otrovala sam se hranom, jebem ti sve po redu. Kud baš sada, kud baš ja! Sad će mi doktor satima objašnjavati šta smijem, a šta ne smijem jesti, preporučiti mi djetu i sva slična sranja.

****************

Čekaonica je puna, a Duška nestrpljivo cupka nogom u mjestu i gleda okolo. Nervira je gužva, ali i mene. Međutim, sama je insistirala na ovom, pa se pomalo smješkam, dok ona broji pacijente i mrmlja nešto više za sebe.

- Imam ideju! Reći ćemo da si trudna i da ti je loše. Pustiti će nas preko reda! - izjavi oduševljena svojom idejom.

Ošinem je pogledom, ali se i štrecnem na njenu opasku. Jebote, pa nisam valjda?

Odmah počnem računati vrijeme zadnjeg ciklusa i shvatam da nisam dobila ovaj mjesec. Šokirana saznanjem, uhvatim se za njenu ruku.

- Duška.. .- ne mogu doći ni do riječi, ni do vazduha.

- Taro, jebem ti sve. Ne sad! - to je bilo poslednje što sam čula, prije nego li me tama obavila.

Onesvijestila sam se.

Čujem tiho mumljanje i prepoznam Duškin glas koji prijeti da će nekom glavu otkinut', zato što me nisu primili odmah.

Zamumljam tiho, usta su mi suva, ali ona se u momentu stvori kraj mene.

- Živa si, ludačo. Oduzela si mi pet godina života malo prije. Kako se osjećaš?

Zatrepćem, slika postaje jasnija i napokon je vidim kako treba, a vidim i da sam je prestravila.

- Osjećam se ... Sjebano. - kažem joj.

- Molim vas, pustite me da je pregledam.

Okrećem se prema tom glasu i pogledam u visokog tamnokosog muškarca u bijelom.

- Doktore, slobodno je ispipajte. - pokazujem prema Duški, a ona se naceri.

- Dobro, doktore ti ispipaj nju... Temeljito. Ja ću tebe još temeljitije. - namigne mu i zavodljivo se nasmiješi, pa ga pusti da me pregleda.

Čovjek mijenja boje kao semafor, dok mi mjeri pritisak, pregleda oči, preslušava srce.

- Ne vidim nikakav problem, osim vaše mučnine. Kad ste imali poslednju mjesečnicu?