Opasne djevojke

ADRIAN

- I, nema im traga, je li?

Luđe žene u životu nisam vidjeo, a ne sjećam se da sam ikad bio očajniji nego večeras. Kao da su u zemlju propale, nema ih nigdje.

Duškin otkaz je povukao Tarin i izgubile su se. Signal od telefona im je u stanu, mejlove niko ne čita, niti otvara i da budem iskren, pomalo se brinem.

Da li sam mogao da izaberem neku malo manje izazovnu, jesam, ali ni jedna me nije izazvala kao ona, a ja ne znam kako da odolim izazovu.

- Nema. - Leo uzdahne i samo što ne počupa kosu sa glave.

- Jeste li se svađali? - pitam ga.

Podigne pogled prema meni i ne usudim se ni ispitivati dalje šta joj je sve rekao ili ona njemu, a vjerujem da nije prošao bolje nego li ja sa Tarom.

- Dosta mi je više svega. Izluđuje me, nenormalno, a isto tako je nenormalno volim. I ne može čovjek da ne bude rastrzan. Znaš šta, sama je otišla. Nisam je ja otjerao! Sama je izabrala i sam idem dalje. Vidimo se večeras kod mene u klubu. Imaćemo noć za pamćenje! - vrišti svoju odluku.

U moru drugih cica valjda možemo naći utjehu za one koje su nas napustile.

- Dobro. Dogovorili smo se. U osam sam kod tebe. - potvrdim.

On ustane i ode, a ja ostanem da sjedim gledajući u kafu na mom stolu i premotavajući cijelu nedelju unazad.

Od kako su otišle, na poslu je opšta katastrofa. Jebem ti, pa ne mogu da nađem ništa. Jelena se slomi pomažući mi i psujući njih dvije. A Bojana prijeti da će im zabiti štiklu u guzicu čim ih pronađe. Marina i Stela preokrenule su već nebo i zemlju u potrazi, a ni Alma i Silvija nisu ništa mirnije.

Imamo propao event od sinoć, jer nismo mogli da nađemo sve planove, a današnji su druge djevojke sređivale pa je uspješan. Ma, totalna katastrofa!

Četvrtak je bio najgori. Pored svih sranja, došla nam je i inspekcija. Bar su ostavile uredne knjige iza sebe, moram priznati da sam odahnuo.

Među ostalim djevojkama vlada mračno raspoloženje, neko treba da zamjeni njih dvije, a ja pojma nemam kome povjerim sad sve.

Ne mogu da zaposlim nikog novog, a čeka me kolektivni sastanak sa zaposlenicima. Leo se neće vraćati više na posao, tako da ću se sad naći u sali sa petnaest žena.

Bože spasi me kad podivljaju. Taru bih mogao da udavim sad, samo da mi ne nedostaje ovoliko.

Gdje li je i s kim? To me tek izjeda više nego što li sam mogao i da zamislim. Nisam ni znao da imam toliko ljubomore u sebi.

Ni u snu ne bih voleo da je dodirne neko drugi, ona jeste moja. Iako je okovana strahom i vjerovatno povrijeđena nekad ranije, mogao sam da joj pružim sigurnost koja joj je potrebna.

Mogao sam da joj dam sve što joj treba da bi bila sretna. Dao bih sve od sebe da joj pokažem koliko daleko sam spreman ići zbog nje i da bih je čuvao kao malo vode na dlanu.

Zaludjela me, obuzela i sad je nema. Prokleta bila! Prokleta bila sto puta! I ja zajedno s njom, jer sam si dozvolio pustiti je u srce.

Sa stola uzmem svoj telefon i krenem nazad u ured. Odmah počnem mentalno da se pripremam za ono što slijedi. Kad mi budemo razumjeli žene, tada će svijet da se promjeni i zavlada mir.

Ured je manje više isti, samo što ispred mog stola stoji i njen prazan. Ostale su neke sitnice za njom, ali nisam htjeo da ih sklonim, opet se potajno nadam njenom povratku iako mislim da je uzalud.

- Šefe, svi su spremni! - Jelena proviri u moj ured, namršteno me gledajući.

- Za minut sam tamo. - kažem joj i zatvorim oči duboko dišući.

Žamor ženskih glasova utihne čim sam ušao u salu za sastanke i sjeo na svoje mjesto. Ne znam ni kako bih počeo sastanak, a kamo li kako bih riješio problem koji imamo.

- Dame. Mislim da vrlo dobro vidite da je ova nedelja bila katastrofa. Neko mora da preuzme Tarin dio posla, a moramo da zaposlimo i još bar jednu sekretaricu da mjenja Dušku. Da li ima neko zainteresovan za to radno mjesto?

Muk. Kao da sam pitao ko zna šta.

Kako one i dalje ne govore tako ja postajem sve zbunjeniji.

Pogledom prijeđem po kompletnoj sali, u nadi da ću vidjeti bar jednu podignutu ruku, ali nema ni jedne.

- Mislim da ni jedna od nas ne želi to mjesto. Možda bi trebalo da razmislite o zapošljavanju još jedne radnice, jer nakon prošle nedelje i onoliko popušenih kritika ne želim da nastavim s ovim! - Marina istupi prva.

Sranje. Pa ne može se sve raspasti.

Nisu nezamjenjive, zaboga. Mislio sam da neka od ovih cura ima bar malo ambicija prema mjestu direktora i asistenta ili je to na prijateljskoj bazi.

- Šefe, da ste malo manje virili pod suknju možda bi bilo bolje! - Bojana cokne, a smijeh se prolomi prostorijom.

- I ja ću otići, ako ovako ostane. - Iva istupi pored Marine.

- Djevojke, nije to ni način ni rešenje. Imali smo tešku sedmicu iza sebe. Imale su ih i njih dvije sigurno ponekad! - ljutitim glasom izgovorim.

- Šefe! - Jelena ustane. - Ni jednoj od njih dvije nije smetalo izaći na teren i pomoći ako nama zapne. Znale su ostajati i vikende raditi i prekovremeno, a vi se niste javljali ni na telefon.

- Jebite se svi. Slobodno idite. Kad je ona odlučila da me napusti, 'ko ste vi da ostajete ovdje! - bijesno izjurim iz sale ka uredu iz koga pokupim svoje stvari i napustim prostorije firme.

Sve oko mene je u rasulu, ja sam u rasulu, a ona uživa ko zna gdje, kako i sa kim.

Nisam nikad bio očajniji, niti sam ikad više želeo da izbrišem ono što sam doživjeo s njom.

Volim je, više nego li je zaslužila.

U stanu sam naručio večeru i uspjeo da pojedem nekoliko zalogaja, prije nego li sam nazvao Lea da provjerim da i je u klubu. Pošto sam dobio potvrdan odgovor treba samo da mu se pridružim i da ovu noć zaboravim na nju.

Zaboraviću njene dodire, njene usne, njene uzdahe i boju očiju. Uzeću od drugih sve što mi se nudi, ali od nje ću se izliječiti. Ljubav nije sila, nego dar, ako ona nije željela da uzme što sam imao da joj dam, naći ću neku koja to neće odbiti. Iako ne mogu da je volim, mogu da joj dozvolim da me koristi. I hoću.

Leo je u separeu i to okružen djevojkama. Kao i uvijek, bira koju želi, a koju ne. Svaku odmjerava, ali sebi privlači crnokosu i nešto joj šapne na uho prije nego li se obrati meni.

- Stigao si!

Sjedam na slobodno mjesto i odmah stiže naša hostesa i spušta moje piće na sto.

- Jesam. Vidiš me! Ne spominji posao, ne spominji mi nju i pusti me da uživam! - dok se dvije djevojke uvijaju oko mene pipkajući me, ja niz grlo slijevam prvu čašu.

Ne osjećam alkohol u želucu od tupe boli u grudima.

Taro, zaboraviću te, istjerati iz sebe, pa makar mi to zadnje bilo.

- Dragi, da li si za malo zabave? - pita me djevojka s desne strane, dok dugim noktima zavodljivo putuje prema mojim bedrima.

- Uvijek, ljepoto, uvijek. - šapnem joj na uho i puštam je da se i dalje igra sa mnom dok sipam drugu čašu. Podižem je i na eks ispijam.

- Za bolesnu dušu i ranjeno srce! - Leonardo nazdravlja i prati sve što ja radim.

Ova noć će da bude vesela. Ishod joj se još ne zna, ali biće jebeno ili jebenih.Kako god okrenem ja sam u plusu bar u zadovoljstvu.

Iako ni jedna nije ona svaka od njih će da posluži svrsi. Valjda će jedna da izbriše bar nekoliko njenih dodira s moje kože. Bar na kratko da zaboravim kako diše i uzdiše moje ime.

Slatki zaboravu, evo me dolazim!

TARA I DUŠKA