Opasne djevojke

Greške...

- Voljela sam ga. - zagleda se u jantarnu tekućinu u čaši.

Znam da jeste. Ne može da te sjebe onaj koji te samo jebe. Onaj koji drži konce u rukama, e taj lomi sve. Srce, dušu, vjeru...

- Vjerujem da jesi. Zašto mi žene uvijek izaberemo kretene? Zašto nam u život ne ušeće neko normalan? - pitam Taru koja podiže čašu sa stola vidno zamišljena.

- Ušeće, ali mi ne vidimo one dobre, nego one loše. - kaže mi i znam da je u pravu.

Nama ženama je suđen bar po jedan kreten, koji nas prodrma. Ako ne skontamo iz prve, taj niz kretena postaje sve duži i samo se nastavlja.

- Oni loši kao da imaju magnet u sebi. Privlače nas, iako znamo da ne valjaju. Kao drvo života Adama u Raju. - nacerim se.

Tara odmahne glavom.

- Znaš, nisam se plašila ljubavi, ne plašim je se ni sad , ali razočaranja i te kako. Adrian jeste i lep i zgodan, privlači me na svim poljima, znam i da mu se jednako dopadam... Zaboga, hoda napaljen unaokolo samo zato što ga izazivam i bez dodira. - frkne nosom.

Blagi mi osmjeh zatitra na usnama. Primjetila sam i sama to. Mislim da smo svi to primjetili, ali i ona ga izaziva, svjesno u to sam uvjerena.

- I? - zavalim se udobnije.

Znam da joj nije lako, nije bilo ni meni. Trebale bismo biti bez mozga da takvo nešto prihvatimo ravnodušno.

- Dugo smo bili u vezi, ali nismo se zaručili. Sada Bogu zahvaljujem na tome, jer vjerojatno bih pristala na brak, a to bi značilo još veću katastrofu. Živjeli smo zajedno, ali Mario... Kresnuo je sve što je išlo na dvije noge i nosilo suknju. Tipično i jadno muško.

- Kako nije pokupio neku bolest, crko dabogda. - prosikćem na što se obadvije škrto nasmijemo i samo sam nam dosula još u čaše.

Ide nama ovo, a dok stignemo kući, bićemo pijane kako mi se čini. Bar ćemo da imamo opravdanje za daljnje postupke.

- Bio mi je sve što sam ikad željela. Isto kao i ti, sam bila slijepa pored zdravih očiju, ali radio je naporno i često je imao noćne smjene u policiji, tako da nisam imala sumnju u njega, sve dok jedne večeri nije rekao da ide sa jednim svojim prijateljem na bilijar. Međutim, pola sata kasnije, isti taj prijatelj je došao da ga traži kući zato što se hitno morao vratiti na posao jer imaju važan slučaj. Nije bilo teško složiti kockice. Pustila sam ga da nekoliko dana misli kako ništa ne znam i jedno veče sam ga odlučila pratiti. Našao se sa prijateljicom svoje majke i kresali su se u autu. Mom autu. Ostalo je istorija koju ne želim ponovno doživjeti, niti je se sjećati. Samo ću ti reći da nisam mirno prihvatila situaciju. - završi ona i ja se zamislim.

Sjebane smo obadvije, iznevjerene, izigrane i glupe. Bile. Šta se to od jednom tako promjenilo.?

Odgovor je jednostavan. Našle smo jedna drugu i odlučile da uvedemo promjene u svoje živote. Promjene na bolje, ne obazirući se ni na koga nego samo na sebe.

Negdje su isparile one divne djevojke, mlade, glupe i lakovjerne. Zamjenile su ih dvije povrijeđene žene, s dušom od kamena i licima anđela. Dogodio se preobražaj i evo nas.

Nismo dozvolile posle toga nikome ni da nam priđe, ni da pokuša da nas razuvjeri od svega onog što smo jednom prošle. I različite smo, a i iste u isto vrijeme. Opasne, ali samo po muški rod.

- Hvala Bogu, pa se taj period naših života završio. Sad smo ovo što jesmo i gdje jesmo. Možda sam mu u jednu ruku i zahvalna što me oslobodio. Ova "ja" mi se više sviđa. - kažem joj.

Nisam slaba, ali sam i dalje žena, baš kao i Tara. Sad sam sam pomalo zrelija i malo pametnija. Iako imam svoje nedostatke koje očito ima svaka žena, a to je do bola zgodan muškarac.