Opasne djevojke

Vrijeme da se smirimo

- Joj, Duška. Nemam pojma šta da radim s njim. Svaki dan dolazi da vidi kako sam i to traje cijelu nedelju. Ponaša se totalno suprotno od svega što sam do sad mogla da vidim kod njega. - Tara prebrzo govori, dok ja gledam njeno ozareno lice.

- Stalo mu je. To se vidi. Možda ti ipak nije napričao sranja proteklih dana. - kažem joj i ispijem do kraja, cijeđenji sok od narandže.

- Treba još vremena da se stvari slože kako treba, ali sam bespovratno zaljubljena u njega. - ona uzdahne.

- I ja sam. Samo me lomi nesigurnost kao i tebe. Imaš li još jake mučnine? - pitam je i ona se nasmiješi.

- Nisu tako česte kao ranije, ali ponekad da. Kako ti stojiš sa Leom?

Dobro, dok stojim. Neće valjati ako legnem.

- Osim što je seronja većinu vremena, ništa naročito se ne dešava. Šta misliš, da li će ubistvo postati legalno? - pitam je, a ona se naceri.

- Voliš ga, ne možeš da ga ubiješ. Između ostalog, napumpao te. Tako da...

Napućim usne i dajem joj do znanja da sam shvatila.

- Šta misliš, da li postoji neko rešenje za njihovu ovisnost o kurvanju? Znaš ono, kao za liječenje od alkohola, droge... Možda ima neko udruženje za liječenje od kurvi. - ona se tuši od smijeha, a ja sam smrtno ozbiljna.

- Jebem ti, pa nije smiješno. Cure su rekle da nema šanse da nam sakriju šta su radili dok nas nije bilo, a okitili su novine slikama iz provoda. Neću da mi se dijete stidi njegovih postupaka kad poraste. - namršteno kažem.

- Joj, Duška, a šta je s našim gadostima? Jebem ti, kakav nas dvije problem čeka. Lude majke, očevi također, kakvi će oni da budu?

Nije baš da sam o tome razmišljala.

- Minus i minus daju plus, ako ćemo po zakonu fizike. Znači da će sve da bude dobro. - kažem joj.

Dok nas dvije razgovaramo o budućnosti, naši se životi mijenjaju, nas dvije se mijenjamo i očito se moramo prilagoditi tim promjenama.

Bićemo majke. Imaćemo o kome da se brinemo, za koga da živimo i svaki dan će nam biti ispunjen tim darom. Prestravljena sam, zato što zalazim na nepoznat teren. Sve se nekako dešava iznenada, ali sam opet za neko čudo mirna i spokojna iznutra.

Leonardo jeste lud na svoju ruku, pomalo oštar na moje prohtjeve, ali nenormalno nježan i pažljiv. Zapravo, njegova priroda nadopunjava moju i tako činimo cjelinu. Koliko god se ja trudila da ga gurnem od sebe i da mu prkosim, duplo više se on trudi da mi dokaže da sam u krivu i da ga trebam.

A kako me hormoni piče, često puta sam u dvojbi da li da ga ubijem ili zaskočim, a ako nastavi da me ovako nervira i još više me pritišće, otrovaću ga i to mišomorom.

- O čemu razmišljaš? - pita me Tara.

- Gdje mogu da kupim mišomor? - pogleda me kao da sam luda, pa onda se nasmiješi.

- Nema mišomora. Vrijeme je da nas dvije ukrotimo onu svoju divlju stranu i stavimo je pod kontrolu. Penzionišemo opasne djevojke i zapošljavamo onu divnu i uzornu stranu, mirne žene. - kaže ona.

- Dobro, svakako i iz tih mirnih dosadnih dana ponekad mogu da izvučem ovu svoju drugu stranu. Ali mislim da si u pravu. Vidjeti ću, između ostalog, kako će Leonardo da prihvati prijedlog koji imam. - kažem joj.

- Kakav prijedlog? - pita ona mene.

- Pa zapravo mislim da ćemo morati da podijelimo starateljstvo nad djetetom. Voljela bih da se lijepo dogovorimo oko toga, prije nego beba dođe i više ne budem znala gdje mi glava, a gdje dupe. - priznam joj.