Opasne djevojke

Pakleni dan

Pa, evo nas. Prvi dan na poslu posle našeg izleta u nedođiju. Posla je preko glave, a ja moram priznati da mi je bilo lijepo.

I sad, dok gledam u Adriana koji sjedi i kuca nešto na svom računaru, srce mi zalupa kao ludo kad se sjetim naših trenutaka tamo.

Strastveni, žestoki i uzbudljivi trenutci koje ću da pamtim dugo. U to sam ubjeđenja.

Moram im odati priznanje da znaju sa nama dvjema. Posle one večeri sa motorom, bili smo u kući, ali nismo bile zaključane u sobu, iako smo dosta vremena provele tamo, obadvije.

Vidjela sam jučer na Duški koliko je blistala, bez obzira što neće da prizna, a Leo je bio presrećan. Adrian je sav zadovoljan, ali i ja sam.

Dugo se nisam osjećala ovako dobro, možda čak i nikad. Kao da lebdim, puna sam elana i želim da ovo traje.

Ali... Realnost je surova.

Jutros na poslu sam ipak osjetila pritisak koji nisam mislila da hoću. Jedno je biti potpuno go u krevetu sa šefom, a nešto sasvim drugo ići s njim na sastanke i sjediti nekoliko metara od njega, znajući šta se krije ispod one košulje i trodjelnog odijela na njemu.

Mogla bih zubima da ga razodjenem i da radim svašta prljavo na onom stolu gdje je on radio. Mogla bih da ga zaskočim i strgam košulju sa njega, da ga izludim kao ono veče u sobi i da zaboravi gdje smo, dok nas vodim visoko....

Gospode, promeškoljila sam se, dok je vrelina među mojim nogama kvasila gaćice i pulsiranje zahtjevalo pažnju.

- Lutko, jesi li dobro? Sva si rumena i ... Gospode, napaljena si! - pogled mu postane mračan, a ja se nacerim. - Oči su ti sanjive i cakle se.

Podigne slušalicu i ustane sa stolice.

- Duška, ne puštaj nikog' unutra i ne spajaj pozive dok te ne nazovem. -izrecitira joj.

Ona mu je očigledno nešto rekla, ali on je samo poklopio slušalicu.

- Šta to radiš? - glas mi podrhtava, dok ja isčekujem njegov sljedeći korak.

Skida sako sa sebe i prsluk. Potom razveže kravatu i raskopča svoju košulju.

Prstom me prizove da mu priđem, a ja kao opčinjena ustajem i krećem prema njemu, dok mi tijelo žudi za njegovim dodirom. Željela sam ga i plašila se te želje u istom trenutku, jer je bila neobuzdana.

- Mojoj djevojci treba pažnja i ja sam tu da se pobrinem za nju. Sve što ti treba i kad god ti treba. - usnama mi je dotaknuo venu na vratu i jezikom prešao preko nje.

Izbezumila sam se i zatvorila oči, jer je potreba u meni rasla.

Zadigao je moju suknju oko mog struka i strgao gaćice sa mene, potom otkopčao svoje hlače. Podigao me na rub svog stola, raširio mi noge i u jednom žestokom potezu me ispunio do kraja. Umalo nisam pala u nesvijest od silnih osjećaja koji su me zapljusnuli.

Upravo mi se dešava nešto što nikako sebi nisam smjela dopustiti i prokleto uživam u tome. Svakim sledećim nasrtajem na moje tijelo gura me prema orgazmu koji će me raznijeti.

- Adriane! - da bih prigušila krik, ugrizla sam ga za vrat i žestoko svršila.

- To je moja curica. - osjetila sam vrelinu koja me ispunila, dok sam se tresla nakon svega.

Raščupan i sa blistavim osmjehom, izgledao je kao sve ono što mi treba. Jednostavno predobro, ali kobno po moje srce.

Znam da me ima, i da sam, htjela ili ne, zacopana u njega. Vrijeme je da stanem na kraj svemu ovome i da prekinem, dok nismo oboje povrijeđeni izašli iz cijele ove situacije.